SREDNJOVJEKOVNA Budi moj vitez Štitonoša Zakrili me plećima svojim Rastjeraj strvinare I put mi očisti Od trnja i drača Zmijama siktećim otrovni zub Izvadi I kad sve utihne More se smiri i stanu oluje Zvjezdanim pokrivačem Skrij sve naše poljupce Nedosanjane. I pođi tamo gdje nas nije Samo budi moj vitez Štitonoša. 17.7.2017….
Владимир Радовановић: Затворени погледи
Сећам се добро, био је крај априла неке давне осамдесете годинe. Oпуштено сам шетао велеградским улицама, уживајући у сунцу, у мирису липа булевара, па ми чак није сметала ни бука аутомобила који су пролазили у оба смера. Ништа посебно није ми било у мислима, само сам био смирен и желео сам да дуго, дуго…
Završen konkurs za zbornik “Glasovi Melpomene”
Konkurs za zbornik ’’GLASOVI MELPOMENE’’ završen i doneta je odluka o najboljim radovima, odnosno da su odabrani autori koji su ušli u zbornik. U prilogu se nalazi spisak autora čiji će se radovi naći u zborniku ’’GLASOVI MELPOMENE’’. Rezultate konkursa možete pogledati i na veb-stranici posvećenoj Jeleni J. Dimitrijević. Ovom prilikom bih želela…
Jagoda Kljaić – Iz zbirke “Otjerane ptice”, 2016. godina
NEPOLJUBLJENI (Zauvijek?) Htjednem li nježno i blago objasniti snagu izgovorene riječi onome koji ne razaznaje šapat ne umije lagano udariti i velikim se vodama radovati ne usudi se u raskoraku zastati ne može kišom žeđ utažiti i zmiji ujed oprostiti onome koji nikad nije poljubio izbrazdano lice starca prosjaka ciganke pa ni…
MILO JUKIĆ: ČEKAJUĆI JUTRO
Ti možda, dok u mom krevetu spavaš, valove slušaš prošlog, misliš na mora koja si ostavila. Pa mòre te neke zabludjele bude. A ne dam te, ne dam. Jer moje se more rastvara tobom, kao pred Mojsijem davno nekad. Moje se mòre, godine dvije već, godina stotinu možda, u bezdan bacaju naglavačke….
JASMINA HANJALIĆ: STRAH OD SREĆE
Znamo da je sigurno bez ljubavi životariti i nikome se predavati, pitamo se čemu trud gusjenice kad prva svjetiljka spržiće leptiru krila, postelja napuštena na brzinu iako vrela uvijek brzo se ohladi, bolna praznina na sitno lomi poslije prebogatog darivanja, zato idemo utabanim stazama, u strahu da ne zalutamo k sreći. (Iz zbirke “SVE…
Horhe Luis Borhes: Danas
Danas bih mogao voljeti te kao juče, kao sutra, kao svaki dan. Danas bih mogao otići daleko, puno dalje no što je vrijeme, puno dalje no što oči dosežu. Danas bih mogao pružiti ruku niz križaljku zbunjenog srca i dotaći zlatnu ribicu za sreću. Danas bih napokon mogao probuditi se sretan kad sam već…
Objavljena knjiga Saide Mustajbegović “Kuća bez krova”
Tvrtko Kulenović : Recenzija knjige Saide Mustajbegović „Kuća bez krova“ U romanu „Flaubertova papiga“ Julijana Barnesa, neki engleski doktor zaljubljenik u Flauberta, prelazi u Francusku da prati tragove autora i njegovih junaka. Posebno je zainteresovan za navodnog Flaubertovog papagaja i njegovu sudbinu. To je izvanredno pisan tekst, ali to postaje velika literatura negdje pred…
Danja Đokić: SAMOTNA PJESMA
Samotna pjesma ponovo počinjem hodati unatrag vođena razbijenom svjetlošću kristalne kugle od snova dok grleći samu sebe ćutim te još si tu dovoljno u meni i ovog trena jako se bojim pusti me makar jednu noć da te pokušam preboljeti da saznam hoće li me boljeti sve to sutra ako te ne bude i hoću…
ZORAN ANTONIJEVIĆ: VAROŠ ISPOD VAROŠI
VAROŠ ISPOD VAROŠI Violinista neprestano svira dok se mesečeva suza sliva osvetljava kaldrmisane ulice Na belim klupama u parkovima srebrnog drveća ljube se žrtve zabranjene ljubavi replike Julije i Romea Prerano umrli dobili su krila, odlaze kod anđela u školu nalik crkvi na časove letenja U zlatnoj sobi u društvu golubica po narudžbini Boga beskonačni…
LJUBICA OSTOJIĆ: SPAVAJU PTICE
SPAVAJU PTICE I sova huk tih je, Šušanj lišća, šum, Vjetra huj utihao, Noćnih bića hod Posve je nečujan; Spavaju ptice, Dok sni im lete U drevna svetišta I proročišta: Da vide jasno Što zbit će se, U dnevi letom Da nam ispišu. No odavno već U rodu ljudskom…
POEZIJA VANDE BABIĆ
KRIJESNICE Ovo je to vrijeme tisuća krijesnica. Sjećam se kao dijete trčala sam livadama hvatajući male točke dana. O, kako su moji mali dlanovi bili puni velikog svjetla. Zemlja se orila smijehom djeteta i krijesnice su svjetlije jače. Ovo je to vrijeme. Moje male ruke, velike su. Moje veliko svjetlo, male su krijesnice Tvoga…
