Peti konkurs za nagradu „Musa Ćazim Ćatić“ na književnom natječaju „Bajramske priče”

 

Na osnovu Odluke o ustanovljenju književne nagrade „Musa Ćazim Ćatić“ kategorije „Bajramske priče“, Upravni odbori Kulturnih udruženja „Musa Ćazim Ćatić“ Odžaka i Münchena raspisuju

 

PETI KONKURS

za književnu nagradu „Musa Ćazim Ćatić“ na književnom natječaju „Bajramske priče“ za najbolju neobjavljenu bajramsku priču i bajramsku pjesmu

 

Kulturno udruženje „Musa Ćazim Ćatić“ sa sjedištem u Münchenu i Odžaku raspisuje književni konkurs za najbolju neobjavljenu kratku priču i bajramsku pjesmu sa tematikom Bajrama i ba- jramskih običaja i dodjeljivanje književne nagrade „Musa Ćazim Ćatić“ kategorije „Bajramske priče“ s ciljem da se bajramski običaji i ljepote tog velikog praznika kroz pero sačuvaju za nove naraštaje.

 

Uslovi konkursa:

  • Kratku lektorisanu priču ( maks. 6 stranica A4 form) i lektorisanu pjesmu s tematikom praznika Bajrama, potpisanu šifrom, dostaviti u jednom fajlu isključivo elektronskim putem, mailom: kultu- ra@musacazimcatic.org (priče i pjesme trebaju biti otipkane isključivo u Word- formatu – doc ili docx, Times New Roman 12, uključujući slova č, ć, đ, dž, š, ž ).
  • U istom e-mailu dostaviti, u drugom fajlu: ime i prezime autora, adresu i broj telefona, e-mail, i kratku biografiju. Po prijemu Vašeg e-maila dobit ćete potvrdni e-mail o prijemu
  • Lektorisane priče i pjesme dostaviti na e-mail adresu Udruženja: kultura@musacazimcatic.org

s naznakom „Za književnu nagradu „Musa Ćazim Ćatić“ kategorije „Bajramske priče“. Jedan autor može sudjelovati samo s jednom pričom i jednom pjesmom koje ćemo proslijediti stručnim članovima žirija.

 

*Tema je ograničena na ramazanske, bajramske i kurban-bajramske radosti, a želja nam je da od učesnika konkursa dobijemo što više priča i pjesama namijenjenih djeci i omladini.

 

  • Pravo učešća na konkursu je neograničeno, jer bajramske radosti nemaju granice. Radove mogu poslati svi učesnici koji su porijeklom iz Bosne i Hercegovine i svi učesnici cijelog regiona (sve republike bivše Jugoslavije), ma gdje se nalazili (domovina i dijaspora).

 

*      Konkurs je otvoren do 01.03.2020. godine.

  • Na konkursu će biti dodijeljene tri glavne nagrade za PRIČE:
    • Nagrada – Plaketa i novčani iznos od 200 KM
    • Nagrada – Plaketa i novčani iznos od 100 KM
    • Nagrada – Plaketa i novčani iznos od 50 KM 1

 

  • Na konkursu će biti dodijeljene i tri glavne nagrade za PJESME::
    • Nagrada – Plaketa i novčani iznos od 100 KM
    • Nagrada – Plaketa i novčani iznos od 50 KM
    • Nagrada – Plaketa i novčani iznos od 20 KM

*Autore nagradjenih priča i pjesama ćemo nagraditi i knjigama:                                                    – –

  • „Najbolje bajramske priče“ sa prva tri konkursa, –
  • Slikovnicama: „Djed Bajro i bajramske, ramazanske i kurban-bajramske radosti“, –
  • Knjigama: „Revo bosanski Robin Hood“ : “Bosanske bajke o Lejli i Mejremi” : “Mladi fazani u plamenu ravnice” : Pisma iz daljine; dar autora, Nevzete i Huseina Huske Ismailovića.

 

  • Svih 30 odabranih priča i 30 odabranih pjesama bit će objavljeno u posebnom elektronskom zborniku u povodu predstojećeg praznika Bajrama, a uz pomoć donatora nastojat ćemo da ove priče i pjesme budu ukoričene.

 

Za svaki dan Ramazana objavit će se i pročitati jedna odabrana bajramska priča i jedna pjesma a za Bajram će se pročitati i nagraditi tri najbolje bajramske priče i tri najbolje bajramske pjesme. Nagrade će biti dodijeljene na svečanosti, koja će biti održana u periodu od 12.3. do 6.4. 2020. go- dine u Odžaku, Sarajevu i Münchenu.

Cilj ovoga konkursa je da zainteresujemo i pobudimo našu mladost, našu budućnost, za stvarnom željom za Bajramom i bajramskim hedijama i razvijanje pozitivnih emocija sa jačanjem ljubavi za pisanjem bajramskih priča i pjesama. Ovim projektom ćemo doprinijeti razvijanje saosjećanja, mi- losti i iskrenosti kod mladih ljudi.

Želimo da sve priče i pjesme budu podastrijete značaju bajramskih blagdana u kojima se u slozi i ljubavi bratski dijele sve ovozemaljske radosti sa rodbinom, komšijama i prijateljima ma koje god vjeroispovijesti bili.

Ovim konkursom dajemo mogućnost svakome djetetu a i odraslima da dođu do izražaja i da kroz pisanje priča i pjesama pobude svoje emocije, maštu, pronicljivost, znatiželju i pozitivnu motivira- nost da njihove priče i pjesme budu medju najboljim.

*Za potpunije razumijevanje same ideje i cilja konkursa navest ćemo razmišljanja bosanskoherce- govačkog publiciste i pisca Vehida Gunića, koji je podržao ideju realizacije jednog ovakvog kon- kursa i utemeljivanja književne nagrade “Musa Ćazim Ćatić“ kategorije „Bajramske priče”:

„U narodu se kaže: BOLJE JE DA NESTANE SELO, NEGO ADET U SELU. U pričama dobrog Huseina Huske Ismailovića i Nevzete Ismailović nije riječ ni o selu ni o adetu u selu, nego o ade- tima čitavog jednog naroda kojem pripadaju i kojem pripadamo mi, poštovaoci njihovih želja da i nas i one koji su možda zaboravili, vrate u vrijeme kada smo se znali radovati sitnim darovima očekujući ih uz znatiželju i ugodnu strepnju i kada smo, više nego sada, znali i ko smo i šta smo i šta nam je činiti da ostanemo to što jesmo. Nevzetina i Huseinova želja je da i Vi svojim bajramskim pričama i pjesmama doprinesete jačanju, podsticanju i vrednovanju knjževnog stvaralaštva, kultu- re, običaja i tradicije Bosne i Hercegovine, regiona i cijeloga svijeta i da Vaše priče i pjesme budu podastrijete značaju bajramskih blagdana u kojima se u slozi i ljubavi bratski dijele sve ovozemal- jske radosti sa rodbinom, komšijama i prijateljima ma koje god vjeroispovijesti bili.

Vehid Gunić, pisac i publicista                                                                                                2

Napomena:

Učešćem na konkursu, svi učesnici pristaju na uslove konkursa. Organizator zadržava pravo ob- javljivanja i štampanja svih na konkurs prispjelih priča i pjesama bez posebne dozvole i naknade. Organizator ne snosi odgovornost u slučaju zloupotrebe autorskih prava prijavljenih priča na kon- kursu, od strane učesnika ili trećih osoba.

Sve dodatne informacije učesnici konkursa mogu dobiti putem e-maila: kultura@musacazimcatic.org

web stranice: www.djed-bajro.com     i www.musacazimcatic.org

 

facebook stranice našeg Udruženja:Djed Bajro i bajramske radosti i Kulturno udruženje “Musa

Ćazim Ćatić” Odžak

 

 

München, Odžak, 22.01.2020.g.                                        Za Upravni odbor Udruženja:

 

Husein Huska Ismailović, predsjednik

 

 

 

 

 

 

 

3

Milan Drašković:VATRE

V A T R E

  

Plesanje vatre,

osmeh u polutami,

pored kamina.

 

Tinjaju vatre,

remboovsko nasleđe,

crne nargile.

 

Ribarska mreža,

tužni mali životi,

vatre na reci.

 

Vatre u selu.

Noć koja želi jutro

za postradale.

 

Ugasle vatre,

pustinja nostalgije

u kasnu jesen.

 

Tražeći sebe –

plesom vatre i leda –

izgubiti sve.

Milan Drašković

cropped-img_20191206_111025.jpg

SANDRA CVITKOVIĆ

Izgubljena pošiljka

 

„ Draga I.

Sretan ti rođendan,

tebe i M. tata voli najviše

na svijetu.

Nedostajete mi,

Tata.”

Meni su rekli da nitko u ćeliji

ne može spavati od njega,

a ima ih dvanaest

i svi žele kući.

Draga I.

Sretan rođendan i od mene,

koliko godina imaš?

 

Nadam se da su ti probušili uši

dok si bila beba

Kažu da manje boli ako se ne sjećamo

Ako poštar ne uruči pismo portiru,

Ja imam dvadeset godina,

tj.

toliko sam imala prvi put kada

sam čitala krivični zakon

 

Moja I, nigdje manje pravde nego u palati pravde

 

 

Povlačenje iz snova oblikuje svakodnevnicu

 

 

Na malo sam svojih gradova naišla u životu

Svojih gradova ili mjesta gdje bih znala kamo se povući

i vrištati sve dok freudovski instinkti ne izađu iz mene

 

Sinoć sam u snu opet pokušala zaustaviti stampedo slonova

Ali oni bolje poznaju Šri Lanku od mene

 

Ne mogu dokučiti patos nedostajanja,

Nas dvoje smo imali previše novotvorenica i premalo sinonima

Nedostaje mi jedino vrijeme, ostalo je sve gdje je i bilo

Subote teško padaju na maglovita područja

Ali je mnogo krovova iza kojih čuče ljudi

 

 

Šutnjom održavamo nedjeljni mir i preostale porodične odnose

 

Rado bih imala megafon u glavi svaki put kad govoriš o bluesu

ili da sam bar dovoljno velika

da listam požutjele slike unutar tvoje glave

 

Često zaboravljaš kada si prestao vjerovati u Djeda Božićnjaka

i zašto si tog jutra prosuo šećer u prahu

 

Na više mjesta zidovi upijaju vlagu

 

i baš od gostiju u lokalnoj kafani saznajem da bi

Muhamed Ali jedini mogao održati govor narodima u BiH

Pusti me da odsanjam sve srijede i možda uspijem

odgovoriti zašto odmrzavam jaglace u novembru

Možda zato što ponedjeljkom u osnovnoj školi

nisam razlikovala srdžbu od gnjeva

 

Tek bih na pauzama, ispod slamnatih šešira skidala paučinu

i šetala o tuđim uspomenama

Isključim li zvuk, podgrijavanje sirovih knedla za obiteljski ručak postat će tradicija

Nema roditelja, ni braće, ni sestara

Ničeg iz prethodnih života nema

 

Sandra

 

 

 

Veselko Koroman

veselko_koroman_2014_001

 

NA BRDO SUSJEDNO

Uspinjem se noću, kad već godine su tolike,
možda cijeli život iza mene. Pored kuće u
podnožju, napuštene, sâm.
I da me sad tko upita iz rodnog mjesta što
pruža se za mnom, kamo ću u ovo doba, i gdje
me bližnji mogu naći ako me dugo ne bude,
zaurlikao bih, čini mi se, kao vuk.

Jer nikom, koga je žena zanijela, ne trebam
reći da nebo je gore sa svojim zvijezdama,
a zemlja ispod njega; nego samo da sve što
još se krije za mojim tjemenom –
osim ovog brda uz koje se penjem i predmetā
na njemu, okolice njegove prostrte između
pojava u daljini (neugledljivih odasvud) –
moja je, to jest ničija stvar.

Po ovom brdu, dakle, tu i tamo vrtovi
obzidāni, pa uzvisine pod kamenjem prastarim,
i trnje, i uza nj ino što se vidjeti ne da
(kako rekoh), niti naslutjeti bar, odonud
gdje su drugi, ni kad je mjesečina, prekrasna
doista, kao sad.

Ali ništa o tome, niti o sjeni kratkoj ispred
mene ne zna ni mjestu rodnom brdo susjedno
uz koje penjem se i penjem, i popnem najposlije
na vrh njegov, tuda, noću,
donoseći s podnožja sve što su na nj donijeli
odozdo, penjujući se ovamo, svi ljudi, ikada.
Pa sjednem tu zadovoljan veliko što sam iznio
breme, ne bremenom samim, i evo sjedim još
koji trenutak, sâm.

S vjetrićem, dolijeće odnekud – rekao bih:
píle dusi drvo suho – štektav glas lisice
izgladnjele. I zatim mir, dubok, u kome
jedan po jedan za draču spuštaju se anđeli,
i paze otud, virkajući kroz lišće sitno, na
mene. No duh se moj ipak ne da smesti.

U ponoć, ustajem s tla. Ispruženih ruku niz
tijelo, svjestan toga – da sam ustao, uspravio
se na vrhu brda u blizini mjesta rodnog,
i pitam:

Zar nije moglo biti, kad je ovakvo, da ničeg
ne bude? Stabla mog bez korijenja, Venere i
sestara njezinih, svemira, ne jednog, i onog
što je oko svih. Puke šupljine. Ničega.

Kad očiju nemam za gledanje svega, ovdje gdje
mi odmah sve treba, zar nije moglo biti da
i onog što sve daje, ni u tvari, ni u duhu,
nigdje, nikad nema? Da posvud i uvijek vlada
ništa, sablasna, ničija praznina.

Veselko Koroman

SUNCE I VJETAR BILI SU SVJEDOCI

sv jovan

 

SUNCE I VJETAR BILI SU  SVJEDOCI

 

Ko zna šta me je izvuklo

iz toplog doma te januarske noći

dok je snijeg uporno zasipao grad,

 

mi, lovokradice bez srama,

jedrenjaci u zabranjenim vodama

sreli smo se na ulazu,

 

ne sjećam se ko je prvi  prišao

i pružio ruku, ali sam nebrojeno puta

te noći mirisala dlanove,

 

ko je predložio da odemo u planinu

umijemo stopala u Studen potoku

ćutimo kraj prevrnutih stećaka,

 

svukli smo istinu

priznali da ovo nije još jedna

gostujuća  predstava izvan zidina,

 

sunce i vjetar bili su naši svjedoci

kad si me pitao hoću li  biti tvoja

i u kosu mi planinski ljiljan stavio,

 

iznenada, mnogo svatova skočilo je

sa stećaka i oko nas bogumilsku

pjesmu klicalo, klicalo…

 

(Iz zbirke  “Otpusti noja i druge ptice”)

 

Fotografija1441

Ivana Tanasijević: U traganju za autentičnim postojanjem

U traganju za autentičnim postojanjem

(Branka M. Kasalović, Who are you?)

Nakon zbirke Glas iz peščanika, u kojoj je autorka, zakoračivši u poetski književni svet, konstituisala osnovne postavke svoje poetike, svetlost dana ugledalo je i drugo pesničko ostvarenje Branke M. Kasalović. Nastavljajući dobro prepoznatljivu, filozofski intoniranu platformu sa koje autorka progovara, pesnička zbirka neobičnog naziva Who are you? na posve drugačiji, novi način u odnosu na prethodnu zbirku, progovara o uporišnim tačkama pesničkog interesovanja, kako same autorke, tako i univerzalnih pesničih stremljenja.

Debitantsko pesničko ostvarenje Branke M. Kasalović u svojoj zapitanosti pred konceptom stvaralačkog/umetničkog bića, prolazeći i rušeći mitove i stereotipe patrijarhata, promšljajući srž umetnosti i života, konstituisalo je pesnički koncept sverodnosti pesničkog glasa. U tom kontekstu, nova zbirka pesama predstavlja, kako idejni razvitak poetičkih početaka formiranih prvom zbirkom, tako u mnogome i umetnički misaoni iskorak.

Platforma poetičkog izraza sa koje autorka progovara u zbirci Who are you? izrazito je filozofska, ostajući na taj način dosledna svojoj poetici. Ono što predstavlja znatan iskorak u kontekstu idejne linije u odnosu na svoje pesničke začetke jeste čvrsta hajdegerijanska postavka zbirke. Zasnovana na savremenoj filozofskoj misli egzistencijalizma, poetski krug zatvoren je objedinjujućom koncepcijom napuštanja metafizike i traganjem za smislom i Bićem savremenog duha. Princip aktuelnog trenutka i osvrt na tehnološko-digitalni momenat u kome književnost nastaje, kao jedan od najznačajnijih elemenata savremene književnosti, osnovna je poetička tačka zbirke.

Hajdegerova misao o nužnosti traganja za Bićem post-metafizičke misli i njegovim razumevanjem kroz pojmove egzistencijala, kao uporišnih tačaka kroz koje Čovek postoji, u zbirci ukazuje se kao momenat odsustva, praznine i nerazumevanja: „U nepoznavanju egzistencijala / (biće-ka-smrti) / U vizijama bez knjiške memle“. Pesnički svet autoke, stoga, prestavlja snažni otklon od ideološki prolongiranih postavki sveta, jer „ideologije su trešnje pune herbicida“, knjiškog viđenja društva, sa težnjom ka pravoj, autentičnoj suštini Bića, duhom savremenog čoveka, koji je okruženog tehnologijama, politikom i odsustvom slobode svake vrste.

Traganje za Bićem snažno je markirano već samim naslovom, pa tako pitanje o identitetu, „ko si ti?“, osim upitanosti nad mogućnostima definisanja, kako sopstva, tako i Drugog, budući na jeziku koji nije i jezik zbirke, sobom nosi i problematizaciju jezika kao adekvatnog medijuma. Doza mistike koju engleski naslov zbirke podvlači, čini se da krije i markira razumevanja Drugoga/drugosti na međama jezika, kultura, nacija. Tako zbirka Branke M. Kasalović u traganju za suštinom savremenog Bića kreće se na granicama jezika, promišljanja pesništva, umetnosti, na granicama tehnološkog okruženja i prirodnih ljudskih nagona za preživljavanjem,nastojeći da kroz svoju hajdegerijansku postavku pruži odgovore, ili, pak, postavi ključna pitanja savremene egzistencije.

Formalno gledavši, zbirka je trodelno koncipirana. Traganje za suštinom Bića, kao objedinjujućim konceptom zbirke, kreće se u luku od poglavlja „Animus“, preko evociranja Martina Hajdegera u središnjem poglavlju „Biće-u-svetu“, do zaokruženosti dela u trećem poglavlju „Anima“, koje, budući u idejnom saglasju sa prvim poglavljem, ciklično zaokružuje strukturu.

U traganju za Hajegerovim egzistencijalima uvodno poglavlje „Animus“ ispoveda centriranu mušku perspektivu. Lirsko ja muške vizure izrazito je autorefleksivno, zaokupljeno vlastitim iskustvima, prožetim vaskolikim prilikama savremenog trenutka: „Rođen sam kao muškarac / U doba hladnog rata“. Određeno istorijsko-političkim prilikama, brendiranjem i reklamom kao principom postojanja savremenog sveta („Uz pivo i rebrasti čips / Sa likom brkatog Sergeja T.“) muški princip lirskog ja zbirke Who are you? usredsređeno je ka traganju za autentičnim postojanjem.

Poglavlje „Animus“, kao i čitavu zbirku, otvara pesma „Susret sa Lilit“, koja u svoj fokus postavlja figuru koja je „u srednjovekovnoj i rabinskoj književnosti, Adamova prva žena, pre nego što je bog stvorio Evu. Prema mističkom shvatanju Lilit, ona je kraljica svih demona. Evociranje arhetipa prve žene, dakle, izvora samog, ali ujedno i suočavanje sa demonskim silama na međi arhetipa i sadašnjosti, nužni je put traženja suštine. Ispovedanjem vlastitih strahova i ništenjem sopstvenih centara moći u susretu sa iskonom i demonskim, lirski subjekt postaje „bik proboden u rog“.

Suočavanje sa demonskim svetom poglavlja „Animus“ u pesmi „Ahilova peta“ eksplicitno je mitološki kodirano: „Nije me nagovarao / Da obijem kuću starih gastarbajtera / (…) / Šaputao je ono što me slavi / Udario u Ahilovu petu“. Demonski momenat suočavanja sa autentičnim postojanjem, napravivši otklon od očekivanog, priklanja se umetničkoj sferi života. „Ahilova peta“ umetničkog poimanja sveta, demonski hvalospev, ukazuje se kao naslućivanje zamke, prepoznavanje i suočavanje.

Ispovedanje umetničke, svojevrsno decentrirane perspektive uvodnog poglavlja, najsnažnije je predstavljeno u pesmi „Žena van adrese“. Imajući decentriranu, marginalnu perspektivu autentičnog postojanja, „egzistencijal“ autorke, kroz Lauru D. koja „kada se prolaznicima javi / Okrenu glavu / Tvrde da je luda“, poprima univerzalni kontekst autentičnog postojanja kao duboko skrajnutog, na granicama konvencija. „Ludost“, svojevrsna marginalizacija, u zbirci Branke M. Kasalović dobija na taj način autentičnu afirmaciju. Pesma „Veselost ludosti“ u tom kontekstu predstavlja odu decentriranoj perspektivi autentičnog života: „Budi tu / Da me prisustvo podseti na ludost veselosti / iako si u svemu daleko od Voltera / Baš kao i ja“.

Idejnom linijom hajdegerijanske postavke u zbirci Who are you? značajnim se ukazuje i pojam vremena savremenog sveta. Koncept društvenog ustrojstva u kome dominira reklama, „hijeluron“, „seksi šop“ kao otelotvorenje sveprisutne vizuelizacije i erotizacije sadržaja društva u kakvom živi savremeni Čovek, najjasnije je definisan vremenom kao robom današnjice. Novac, tržišna vrednost svakog elementa ljudskog postojanja, ne zaobilazi, stoga, ni vreme: „Potroših sat vremena / (ne znam koliko je to u evrima)“. Pukotina savremenog sveta, nije zaobišla ni vreme, svedočeći suštinski rascep: „Opruga je pukla / Niste vi krivi, govorila mi je / Silikonka u belom mantilu“.

Centralna tačka u procesu traganja za Bićem i autentičnom egzistencijom savremenog Čoveka, u okviru prvog poglavlja, ali i čitave zbirke, jeste pesma „Who are you?“. Na granici nacija, jezika i kultura, pesničko ja Branke M. Kasalović ispoveda svojevrsnu zapitanost pred spoznanjem vlastitog ja, sebe, drugog. Engleski jezik naziva pesme, identitet američkog kontinenta, portugalski kulturološki kontekst i srpski jeziko-kulturni milje, u pokušaju sveobuhvatnog razumevanja Bića, ostavlja čitaoca bez konačnog odgovora: „Nakon lutanja / Našao si kopno / Who are you? / Šta bi odgovorio / Voleo bih da znam“. Stoga, fluidnost identiteta, spoznanja, zapitanost koja ne daje konačne odgovore, ukazuje se kao ključ u razumevanju tendencija ove osobene poetike.

who

Centralno poglavlje pesničke zbirke Who are you? predstavlja najeksplicitniju hajdegerijansku misaonu platformu. „Biće-u-svetu“ koncipirano je kao najsnažnije suočavanje sa tehnološkim i političko-aktuelnim prilikama savremenog doba, u kome razumevanje suštine Bića zavisi od naše sposobnosti da razumemo svet oko sebe. U pesmi „Kroz prozor bolničke sobe“ autorka pruža sudbonosno prizanje: „Priznajem poraz od / Pametnih telefona i aplikacija / Budućnost je samrtna postelja / (Danski prorok je bio u pravu)“.

Kjerkegor prizvan za „svedoka“, kao i priznavanje pobede tehnologije nad razumevanjem Bića, ostavlja prostor za široki spektar tumačenja autorkine perspektive. S duge strane, poraz civilizacijskih aspekata koji se tiču zadovoljenja bazičnih ljudskih potreba, kao ujedno i poraz Čoveka, odaje jednu perspektivu dvostruke poraženosti savremenog sveta: „Možda je crkao trafo / (laki moždani udar, dešava se) / Mada trafoi sporije crkavaju od ljudi / I mogu da ožive“. Nasuprot takvoj viziji ljudske egzistencije, autentično postojanje vraća se iskonskim, bazičnikm principima, kao jedinim spasonosnim: „Nema ni vode! / Nema, pa šta / Nema je na slavini / Kupaćemo se u reci / Mada je januar“.

Savremeni svet, čije razumevanje predstavlja jedini put ka srži Bića, u centralnom delu zbirke, osim sveprisutnih elemenata digitalizacije, promišlja i umetnički kontekst tog i takvog sveta. Tako autorka, promišljajući svekoliki princip stvaranja i umetnosti tvrdi da „eros su našli na margini diskursa / Zlatne papučice / Bez erekcije“. Kriza stvaranja, dakle, stvaralačka impotencija i marginalizacija umetnosti, osnovni je idejni put pesnikinje u promišljanju položaja umetnost i stvaralaštva. Stoga, put kojim treba poći u tom i takvom svetu za autorku je nanovo vraćanje iskonima postojanja u ponovnom ukrštaju sa tehnološkim svetom: „Neljubljene (njihove) ljube treba poslati / Kod nekog baje što od jutra drnda traktor / (U Panoniju, recimo)“.

Kriza umetnosti i njen autističan i samodovoljan princip, bez stvarnih referenci ka svetu svedoči takođe jednu pesimističnu viziju savremenog stanja, jer neće biti bolje „Ni od pročitanih ni od napisanih knjiga / Naučile su nas da verujemo / Svetu koji živi / U prostoru nekog konačnog uma“. Krizu vaskolike pisane reči autorka dodatno apostrofira: „Knjigoljupci su u izumiranju / Književna kritika na neplaćenom odsustvu“. Na taj način, vizija sveta umetnosti i njen položaj u sadašnjosti ispoveda krajnju degradaciju i odsustvo.

Promišljajući, dalje, svet svojih pesničkih preokupacija, autorka se osvrće i na različite elemente koji sačinjavaju svakodnevni život. Ideološki upliv, politika na koju književnost svakako ne može biti, a nikada i nije bila imuna,

Branka M. Kasalović apostrofira kroz promišljanje srži teorijskog poimanja književnosti. Lirski subjekt biva ogoljen, njegovo postojanje kao onostrano biva podriveno do krajnjih granica: „Savke je dobar teorijski lažov / Znaš da je lirski subjekt / Pokriće za ukradenu slobodu / (…) / Odavno je poeziju zamenio / Partijskim dogmama / I književnu nagradu su mu dali“. Na taj način, osporavanje postojanja transcedentne kategorije pojma lirskog subjekta i njegovo poziciponiranje u okvirima politike i partijskih dogmi, više nego jasno potvrđuju autorkinu misaonu platformu i potragu za Bićem van metafizike.

Fenomen savremenog koncepta socijalne inteligencije u zapitanosti pred svetom koji okružuje pesnikinju, donosi jednu takođe decentriranu perspektivu. Kritički intonirana nota u markiranju društveno afirmisanog, ali neiskrenog oblika postojanja, dovedena je do krajih granica: „Nikad ne govore ono što misle / Cilj postave ispred reči / Ljude iza cilja“. A budući da su bliži „Veberu nego Hristu“ zbirka jasno demaskira licemerje pod velom konvencije.

Autorkina percepcija sveta, u kome „biće-u-svetu“ teži razumevanju suštine, markira i dosadu kao dominantan osećaj savremenog života. Ispraznost umetnosti, sadržaja, odsustvo suštnine, čini se kao da progovara iz stanja lirskog subjekta: „Iz dosade osluškujem Zemlju kako rotira“. Stanje duha, koji teži nekakvom smislu, u svetu lišenom sadržaja, obesmišljava i misao o konačnosti, o smrti, jer ni ona sada ne zaokuplja um iz ontoloških pobuda, već i testamentarno svedočanstvo biva samo „Poslednja želja iz čiste dosade“.

Završno poglavlje zbirke Who are you? naslovljeno kao „Anima“ donosi izrazito lirsku, ličnu postavku promišljanja sveta. Hajdegerijanska postavka poetike Branke M. Kasalović u poslednjem poglavlju zbirku zaokružuje kroz vizuru malog i ličnog. Tako problemi traganja za Bićem u makrokosmosu sada ustupaju mesto okruženju mikrokosmosa: „Došla sam / Da obiđem moju planetu / Četiri uska zida / Policu s knjigama, minijature / Malu stolicu u uglu“. Na taj način, kroz izrazito lirski momenat zbirka biva zaokružena subjektivnim, na putu sagledavanja celine Bića.

Tako i autentična potraga za autentičnim životom, stupajući na plan ličnog, kroz fenomen jezičkih omaški predočava reči, oniričko i nesvesno kao momenat svekolikog demaskiranja: „U snu smo goli i bosi / Neotporan na logiku jezičkih omaški / Izgovorićeš ime druge žene / (…) / Jezik je lajavi prijatelj / Izbrblja baš ono što podsvest ne da“.

Budući da zbirka već i samom svojom naslovljenošću biva određena kao prvenstveno poetika traganja za Bićem i identitetom, lirski koncept poslednjeg poglavlja donosi zapitanost iz krajnje subjektivne perspektive: „Ko si ti? / Ko sam ja? / Ko je čija kreatura? / Da li iz naših tkiva curi bol / Uopšte“. Na taj način potraga za Bićem okreće se ka lirskom subjektu samom. Suočavanje sa sopstvenim odrazom u ogledalu donosi neprepoznavanje, zamenu koda, kao i sveopštu krizu sopstva: „Ne znam ko je žena u staklu / Ni ko je ona što mu je stala na crtu / Nisam to ja! / U ličnoj karti piše ko sam / U isteklom pasošu ne postojim“.

Završno apostrofiranje značaja sadašnjosti zaokružujnje poetiku čitave zbirke. Put traganja za Bićem, svetom, identitetom završava se u sadašnjosti, kao početku i kraju svega, onoj sudbonosnoj tački, koja je ključ vaskolikog razumevanja: „Sve ima početak i kraj / Mani se fraza / Bolje je stisni / Definiši tačku“.

Pesnička zbirka Who are you? Branke M. Kasalović na jedan posve novi i originalan način, kroz hajdegerijansko usmerenje svoje poetike donosi osobeno razumevanje Čoveka, Bića, Identiteta u savremenom svetu tehnoloških, političkih prilika i ličnih tonova. Zadržavajući filozofski koncept svoje poezije, ali i čineći iskorak u perspektivi iz koje progovara, drugo po redu pesničko ostvarenje autorke, tražeći celinu i punoću izraza, čini jedno delo vredno ponovnog promišljanja na putu ka razmevanjem kako sebe, tako i Drugog, ali i savremenog sveta u celini.

msr Ivana Tanasijević

FB_IMG_1579369670357

 

Na dan rođenja Admirala Mahića (1948-2015)

OBNAVLJANJE

 

Nigdje me nema.

Negdje sam nestao na putu k sebi.

O, ružo koja se rasipaš!

Ispred smeđe zgrade predsjedništva

pozdravljaju se dva stražara.

Nad zgradom Predsjedništva, u daljini

svjetluca planinski vrh.

kao visibaba.

Kako bi bilo da se i ja zaposlim

u zgradi predsjedništva?

Teško je srcu izroniti iz beharne plime proljeća

i otići stražarima da traži posao.

Mogao bih biti solidan stražar, a moguće

i solidan predsjednik.

Ipak, prvo bih se oženio.

Da nisam zalutao negdje

između sfera.

Treba popraviti prislušne uređaje

između neba i zemlje.

Sve su me sfere natopile

i mene ne trebaju provjeravati, meni

treba vjerovati. Iako ne znam

otkud sol u moru

meni treba vjerovati.

 

Admiral Mahić

 

DSC_0300