Bertolt Brecht (1898.- 1956.): PJESMA O JEDNOJ DRAGANI

IMG_20180605_145215

 

PJESMA O JEDNOJ DRAGANI

Znam, draga: sad mi opada kosa od razuzdanog života,
I moram da ležim na kamenju.
Vidite me kako pijem najeftiniju rakiju, i idem nag po vjetru.

Ali bilo je jedno vrijeme, draga, kada sam bio čist.
Imao sam ženu koja je bila jača od mene,
Kao što je trava jača od bika: ona se iznova uspravlja.
Vidjela je da sam zao, a voljela me je.

Nije pitala kuda vodi put, koji je njen put bio, a možda je je vodio naniže.
Kad mi je dala svoje tijelo, reče: Ovo je sve.
I ono posta moje tijelo.

Sad je nigdje više nema, nestade kao oblak pošto se kiša ispadala,
Pustih je i ona pade, jer naniže bješe njen put.

Ali noću, kadikad, kad me vidite da pijem,
Ja vidim njeno lice, blijedo na vjetru,
Krupno i meni okrenuto,
I klanjam se na vjetru.

 

Advertisements

JASMINA HANJALIĆ: NEIZVJESNA PLOVIDBA

 

sddefault

 

Neizvjesna plovidba

  

Nema je u mapama, ali krećem,

nastavljam bez navođenja i cilja,

 

ostavljam kopnene drumove

unaprijed sigurne od skretanja,

 

ohrabrena mirisom novoga jutra

bolno gulim površinske slojeve,

 

prekidam konop kojim sam vezana

kao zanjihana lađa uz obalski gat,

 

krećem morem raširenim jedrima,

uz vjetar bilo kojeg smjera i čvora,

 

nakon kojeg spadaju beživotne izrasline

(takve rane bez traga zacjeljuju i ne bole),

 

krećem, a kao da sam već stigla!

 

/2011./

Poziv za učestvovanje na 30. međunarodnom pesničkom konkusu “Garavi sokak” u organizaciji Književnog kluba “Miroslav Mika Antić” iz Inđije

mika

 

OBAVEŠTAVAMO VAS DA JE KNJIŽEVNI KLUB “MIROSLAV MIKA ANTIĆ“ IZ INĐIJE RASPISAO TRIDESETI MEĐUNARODNI PESNIČKI KONKURS POD NAZIVOM „GARAVI SOKAK”.

KONKURS JE OTVOREN OD 01. FEBRUARA DO 31. MAJA 2019. GODINE.

USLOVI KONKURISANJA:

POSLATI NAJMANJE 3 PESME  DUŽINE OD 12 DO 24 REDA, TEME SU SLOBODNE.

PRAVO UČEŠĆA IMAJU SVI PESNICI IZ CELOG SVETA.

PESME MOGU BITI NAPISANE NA SRPSKOM I HRVATSKOM JEZIKU.

PESME KOJE STIGNU POSLE NAZNAČENOG ROKA SE NEĆE UZIMATI U OBZIR.

PESME SE MOGU SLATI ELEKTRONSKIM PUTEM NA MEJL kontakt@zlatomirborovnica.net

 

I U PISMU NA ADRESU:

 

ZLATOMIR BOROVNICA,

KNEZA LAZARA 14/25

22320 INĐIJA

SRBIJA

SVEMU SU KRIVI POKVARENI KALENDARI – prikaz nove knjige poezije Muje Musagića

mujo-musagić

SVEMU SU KRIVI POKVARENI KALENDARI

Mujo Musagić: Listopadna pjesma ljubavna, Planjax, Tešanj, 2018.

Nakon dvije godine prividnog mirovanja, zahvaljujući još jednoj nagradi Fondacije za izdavaštvo, koja djeluju okviru Ministarstva kulture Federacije Bosne i Hercegovine, u izdanju Izdavačke  kuće „Planjax“ iz Tešnja, pojavila se nova pjesnička knjiga savremenog bošnjačkog i bosanskohercegovačkog pjesnika Muje Musagića.

Iza listopadnog naslova nove knjige poezije za odrasle „Listopadna pjesma ljubavna“,  (jedanaeste po redu) Musagić nam iz pritajene, prividno autsajderske pozicije, odašilje takve pjesničke slike i poruke, za koje bismo slobodno mogli kazati da predstavljaju svojevrsni sublimat ukupnog životnog i spisateljskog (pjesničkog) iskustva ovog autora, jer, vrijedi pomenuti, riječ je o pjesniku koji već više od pet decenija ispisuje poeziju, za koju neki književni kritičari tvrde da je izvan utabanih pjesničkih staza, te da je “… podaleko od sve poslijeratne zapaljivo-trabunjave ideološke raspričanosti (u koju se  tako neodoljivo lako, na svim „stranama“, smješta i „ugurava“ opravdavanje vlastite ništavnosti – unutar beskrajne priče o ništiteljstvu „onih drugih“!), kako je to nedavno, za poeziju Muje Musagića, napisao Željko Grahovac.

I u svojim ranijim pjesmama, ispisanih u pet decenija pjesničkog rada, ovaj nam je autor, uporno i sasvim origanalno, pokazivao stvaralačku sposobnost i inventivnost iz kojih je prizilazio zaključak da se pjesnik, uz sva opravdana zvjezdana uzlijetanja, mora držati čvrstog tla, i, iz te pozicije, posmatrati „živi život“, u svim njegovim manifestacijama, u svim bojama, lomovima, potresima, rastu i padovima, zapravo u svemu onome što je sama suština ljudske prirode.

A dio te suštine, svakako jesu i želje, mašta, imaginacija, utopijski, onirički svjetovi, pa ih ni jedan ozbiljan pjesnik ne bi smio zanemariti, bez obzira na trendovske tendencije i demistificiranu, plošnu, tehniciranu savremenu poetsku naraciju.

Sve ovo će vam se, već u prvom čitanju, razlistati ako vam se u rukama nađe najnovija pjesnička knjiga Muje Musagića, sadržajno-tematski poredana u širokom dijapazonu, stilski iscizelirana u višeznačnom i višeslojnom semantičkom prostoru, a koja, na momente, kada to pjesma od autora zahtijeva, prelazi u cjelovitu pripovjednu formu, u kojoj se ovaj autor sve ugodnije osjeća.

„Listopadna pjesma ljubavna“ je pjesnička knjiga koja zahtijeva lagahno i pažljivo čitanje, ne zbog njenih metafizičkih dimenzija ili ezoterijskih poniranja autora, nego zbog zgusnutih pjesničkih slika, koje, jednostavno kazano, traže dužnu čitalačku pažnju.

 

PONEDJELJAK IZMEĐU SRIJEDE I ČETVRTKA

( ili: kako sam se počeo miješati u kalendare)

 

Evo, priznajem javno; i dalje, nakon rata, olahko

potpisujem priznanja mnoga: i ona gdje krivnja

moja ničim, van svake sumnje, dokazana nije,

i ona kad grijehe svoje sakriti nisam znao. Dakle,

skrušeno priznajem kako nikada ponedjeljke volio

nisam, mada, kako to i priliči pisaru skromnom,

poštujem i dalje mudrost i ljepotu svakog dana,

vjerujući kako je bjelina njihova i meni darovana.

 

Zato vam i ne umijem kazati razloge prave, niti

iznenadnoj drskosti svojoj mogu pravo ime naći,

to što sam se, kao Kleopatrin astrolog Sosigenes,

ili kao Gaj Cezar Julije, ili kao Trinaesti Gregorius,

pontifex maximus, ili još neki znani i neznani ljudi,

prije i poslije njih, u pitanje kalendara miješati počeo.

 

A sudijama strogim i vlastima visokim podastirem

skrušeno okolnosti bar neke olakšavajuće:

nisam dirao mjesece i godine, godišnja doba

pominjao nisam, ni u vremenske mijene se

miješao nisam, sasvim sam skromnu namjeru

imao: ponedjeljak udjenuti između srijede i

čatvrtka, nekako tiho, bez puno buke, bez buna

i revolucija, i bez prigovora na poredak nebeski.

 

Da ne bih zamarao državne vlasti, da se na mene

ljutili ne bi činovnici vrhovnih vijeća, koji, ionako,

imaju mnogo važnijih briga od ove moje,

kalendarske, već sam i redoslijed napravio novi:

nedjelja,

utorak,

srijeda,

ponedjeljak,

četvrtak,

petak,

subota,

pa opet sve iz početka – nedjelja, utorak…i tako

redom, sve bi, kao i prije, teklo svojim tokom,

jer namam ja ništa protiv umišljenih sisara, niti

vremenskog klatna uvaženih magnetnih polja,

samo bih želio žarko da ponedjeljak, ako ikako

može, ne bude na početku sedmice – neka ga

kasnije malo, dok se priviknemo na oblake kišne,

na oštru buru, na blatnu zemlju, na mokru

jugovinu i na zadnji dah lišća požutjelog.

 

A onda sam, popodneva jednog, običnog

i žutog, kada se tome nikako nadao nisam,

odustao od ovih i još nekih plemenitih misli,

otkrivši, iznenada, kako su ponedjeljku

počeli ličiti i svi drugi dani.

 

 

SEVDALINKE: ČUDNA JADA OD MOSTARA GRADA

Čudna jada od Mostara grada,
Sve od lani pa evo do sada.
Kako Biba od ljubavi strada.

Bol boluje Čelebića Biba,
Bol boluje, nikom ne kazuje.
Bol boluje, nikom ne kazuje.

“Kćeri Bibo, ti rumena ružo,
Kaži majci šta te boli, dušo!
Kaži majci šta te boli, dušo!”

“Mene boli i srce i glava,
Jer moj Ahmo s’ drugom razgovara!
Jer moj Ahmo s’ drugom razgovara!”

“Kakav Ahmo, voda ga odnijela,
zbog njega si Bibo oboljela!”
zbog njega si mlada oboljela!”

“Mila majko, nemoj Ahme kleti,
rek`o me je najesen uzeti!
rek`o me je najesen uzeti!”

 

 

ČASOPIS “SAVREMENA NASTAVA” poziva na saradnju

SN

 

ČASOPIS “SAVREMENA NASTAVA”

– poziv na saradnju –

 

NVO “Oaza znanja” iz Podgorice (nevladina organicija koja promoviše prirodne nauke i književnost) objavljuje poziv za saradnju, a povodom prvog broja časopisa “Savremena  nastava”. Časopis je otvoren za nastavnike širom regiona.

 

Teme koje će biti zastupljene u časopisu su:

– korišćenje modernih ICT alata u nastavi (primjeri dobre prakse);

– predstavljanje najnovih ICT inovacija u regionu i svijetu;

– objavljivanje nastavnih priprema (posebno će biti vrednovane one pripreme koji uključuju korišćenje modernih ICT alata);

– istraživački i teorijski radovi iz oblasti vaspitanja i obrazovanja;

– ekološke teme;

– teme 17 ciljeva održivog razvoja;

– međupredmetna povezanost nastave i preduzetništva;

– prikazi, reportaže, intresatna dešavanja iz oblasti nauke;

– inovacije i nove tehnologije u nauci

 

 

Radovi trebaju da budu napisani u Times New Roman formatu (12) i poslati isključivo kao Word dokument u prilogu mejla. Radovi trebaju da budu koncipirani na sljedeći način:

 

Ime i prezime autora, škola u kojoj je angažovan

 

Naslov rada: (naslov rada treba da bude precizan i informativan, da odražava suštinu predmeta proučavanja i da ne sadrži više od deset riječi)

 

Rezime: (uobičajeno je da ima 150- 300 riječi. Ovdje se u kratkim crtama daju ciljevi rada, primijenjene metode, glavni rezultati i zaključci)

 

Ključne riječi: (navesti 6-8 riječi koje su veoma važne za poslati tekst)

 

Rad: (Obično sadrži uvod, rezultate rada i zaključak. Poželjno je da sadrži tabele i slike. Potrebno je da ima neku smislenu cjelinu, odnosno određeni logički red.)

 

Literatura: (Ovdje se navodi osnovna literatura koja je služila kao osnovu za napisani rad. Potrebno je navesti ime i prezime autora, naslov knjige, izdavača, mjesto i godinu izdavanja. Takođe mogu biti poslati i linkovi koji su poslužili u pisanju rada)

 

Prevod na engleski jezik  (samo rezime i ključne riječi): Potrebno je prevesti rezime i ključne riječi na engleski jezik. Prevod mora biti što je preciznije moguć, gramatički ispravan i jasan.

 

Autori koji pošalju svoj rad garantuju da je rad njihovo originalno djelo, prethodno neobjavljivano. Autori čiji rad bude prihvaćen imaju pravo na zahvalnicu za saradnju koju će im NVO “Oaza znanja” poslati mejlom. Autorima se ne isplaćuje honoror za objavljene radove. Objavljivanje časopisa će biti online za besplatno preuzimanje uz adekvatnu medijsku promociju kako časopisa tako i autora zastupljenih u časopisu. Nakon što autor(i) pošalje svoj rad dobiće povratnu informaciju najkasnije 30 dana od prijema mejla o tome da li je njegov rad prihvaćen ili ne. Radove će pregledati tročlana stručna komisija.

Radovi se šalju na mejl medernanastavacg@gmail.com  i to uz naznaku “Rad za časopis Savremena  nastava”

 

Radove možete slati do 15 aprila 2019.god.

 

Rezultati konkursa “Zauvijek ću biti dijete” NVO OAZA ZNANJA

NVO

Na prvom međunarodnom konkursu “Zauvijek ću biti dijete” koji je organizovala NVO “Oaza znanja” iz Podgorice u septembru 2018. godine  pristiglo je preko 1500 radova od preko 400 autora

Radovi su stigli iz svih država bivše Jugoslavije.

Žiri je jednoglasno odlučio da nagradi sljedeće pjesnike:

Odrasli pjesnici:

Prva nagrada: Milica Radovanović- Majka

 

Druga nagrada: Aleksandar Janjušević – Želim da budem dete

Stevan Milošević – Brza hrana iz ormana

 

Treća nagrada:  Lazar Đačić – Sebični sendviči

Marko Pajić – Šta ćeš biti kad porasteš

 

Specijalna nagrada: Jelena Marić – Molitva

Belma Husović – Planeta moli za malo reda

Dragica Beka Savić – Čas ekonomije

Samra Šakanović – Zauvijek ću ostati dijete I

Mak Jamaković – Često

Djeca pjesnici:

 

Prva nagrada: Ahmed Halibašić – Leptir

Milica Tomašević- Mane

 

Druga nagrada: Vukan Lazarević – Ljutko

Vasilije Vitić – Ljubavni virus

Nikita Lovrinčević – To tamo vojnik obuva cipelu mrtvog suborca

 

Treća nagrada: Sara Vićentijević – Tkalja snova

Zijad Šabotić – Zauvijek ću biti dijete

Andrijana Dolaš – Poruka velikom detetu

 

Specijalna nagrada: Vesna Milojević – Pesma o pčeli

Salvador Marić – Zauvek ću biti dete

Sofija Kovačević – Volim prirodu

Ivana Jankov – Super heroj

Simona Dina Novaković – Tražim reč!

 

Spisak pjesnika koji su zastupljeni u zborniku kao i prvu verziju zbornika možete naći na našoj blog stranici: http://nvooazaznanja.wordpress.com

 

 

LEJLA FARĐAMI: NAJBOLJI MUŽ DO SADA

leilafarjami11

 

 

NAJBOLJI MUŽ DO SADA

 

Ja sam udata žena

čiji je muž Smrt.

Moj muž, Smrt,

poljubi me

pre nego što krene na posao,

uzme kofer pun čitulja,

nežno zatvori vrata za sobom

kao da ne želi da komšije podseća

na ograničenost njihovog postojanja,

dosađuje Azraelu

koji radi prekovremeno još od Postanja.

Smrt me nikad nije udario

ni podmitio,

Smrt je zadovoljan saznanjem

da se nikada neću razvesti

ili naći nekog drugog,

Smrt mi govori da je lud za mojim zubima, lobanjom i kičmom,

da će čuvati moju vilicu i krhke zglobove

kao što bi čuvao malog letećeg dinosaurusa

„kariku koja nedostaje“

u svom arheološkom muzeju ljubavnica.

Smrt je toliko veran da me nikada ne bi napustio zbog druge žene

i toliko je velikodušan da bi mi poklonio svaki pedalj zemlje koji bih poželela.

Svaki put kada osetim nostalgiju života na zemlji

Smrt me podseti na krila prebačena preko praga

i šapne: „Misli na let.“

 

/Rođena je 1972.u Teheranu, živi i stvara u USA)

Orhan Veli Kanik (1914- 1950) : STAMBOL OSLUŠKUJEM

 

Orhan_Veli_KANIK

 

STAMBOL  OSLUŠKUJEM 

Stambol osluškujem, očiju zatvorenih:
Isprva, samo blag vetar diše;
Lagano, lagano njiše
Lišće, drveće, meko;
Negde daleko, daleko,
Od vodonoša se glasi cilik zvona medènih;
Stambol osluškujem, očiju zatvorenih.

Stambol osluškujem, očiju zatvorenih;
I baš tad ptice leću;
Visoko, cela jata, sa cvrkutom i piskom.
Izvlače ribari mreže po lovištima prêko;
Po vodi pljuskaju stope nekakvoj ženi;
Stambol osluškujem, očiju zatvorenih.

Stambol osluškujem, očiju zatvorenih.
Kapali čaršiju hlad debeo i svež skriva,
Mahmut-pašina tržnica žamori kao živa
Goluba dvorišta puna
Pristanište se ori čekića jekom
Prolećni vetar mirisom znoja pleni;
Stambol osluškujem, očiju zatvorenih.

Stambol osluškujem, očiju zatvorenih;
Od lumperajki davnih još i sada sva pjana,
Miruje kuća kraj mora, i stari čamci sneni;
Usred vetrova južnih pomamnih, ćutke,
Stambol osluškujem, očiju zatvorenih.

Stambol osluškujem, očiju zatvorenih;
Kaldrmom upravo prođe devojče neko;
Tu poskočice, psuju, pesmice, dobacuju.
Nešto joj gle iz ruke na tlo pade;
Ruža, čini se meni;
Stambol osluškujem, očiju zatvorenih.

Stambol osluškujem, očiju zatvorenih.
Jedna joj ptica lepeće oko skuta;
Znam da li ti znoj čelom lije;
Znam je li ti usna vlažna il’ nije;
Beli se mesec nad visokom rađa smrekom
Sve ja po damaru tvoga srca čujem;
Stambol osluškujem.

(Prevela: Dubravka Srećković Divković)

 

https://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%9E%D1%80%D1%85%D0%B0%D0%BD_%D0%92%D0%B5%D0%BB%D0%B8

Giovanni Capurro: MOJE SUNCE / O SOLE MIO

 

Moje sunce

Kakva lijepa stvar je sunčani dan
spokojan vazduh nakon oluje!
zbog svježeg vazduha izgleda već kao fešta
Kakva lijepa stvar je sunčani dan

Ali drugo sunce
još ljepše,
moje sunce
je ispred tebe!
sunce, moje sunce
je ispred tebe!
je ispred tebe!

Kad stiže noć i sunce silazi
skoro mi dođe melankolija;
ostao bih ispod tvog prozora
kad stiže noć i sunce silazi.

Ali drugo sunce
još ljepše,
moje sunce
je ispred tebe!
sunce, moje sunce
je ispred tebe!
je ispred tebe!

Damir Uzunović: LUDACI

CD24EA77-CE1F-44A5-870D-9734A208DD8D_cx0_cy8_cw0_w1023_r1_s

 

 

LUDACI

Ti si ovaj svijet smijući se stvorio.
Sve ti pjeva pjesmu zahvalnicu,
Ali koji ono hodaju
Kao da su ih tresnuli budaci –
Ti kad kažeš Hajd’ ovamo!
Oni ne slušaju, to sigurno su ludaci.
Mada su ono jedino
Što nisi stvorio
Mada je ludilo jedina zemlja
Iz koje si se prognao, kad sastaviš ih
Zajedno pod jedan krov
Nijedan red od njih bolje te ne služi.
Vidio sam – ugovor si s njima raskinuo
I u ruke, u mahnite oči
Sudbinu im vratio.
Eto nečeg što pored tebe besmrtnog
Kraj svoj samo bira i traži.
Da l’ u sažaljenju ili divljenju
Ludaci su ono jedino čemu si dao
Da te vidi, ne cijelog al bar onako
Kako igrač vidi pikovog kralja.

Federico García Lorca (1898.-1936.)

Federico_Garcia_Lorca_retrato_7

OPROŠTAJ 

Umrem li,
ostavite balkon otvoren.

Dete narandže jede.
(Vidim sa svog balkona)

Kosac žito kosi.
(Čujem sa svog balkona.)

Umrem li,
ostavite balkon otvoren.

 

NEVERNA SUPRUGA

 

I odvedoh je na reku
misleći da je devojka,
a imala je muža.

Bilo je to u noći svetoga Jaga
i kao po dogovoru –
pogasili su se fenjeri
i zapalili svici.

Na poslednjem uglu ulice
dodirnuh njene zaspale dojke
i odjednom mi se otvoriše
kao grane zumbula.

Njena uštirkana suknja
zvonila mi je u ušima
kao komadić svile
rezan sa deset noževa.

Bez svetlosti u svojim krošnjama
drveće je poraslo.
I horizont pasa
lajao daleko od reke.

Pošto smo prošli kupine,
vrbe i trnje,
pod velom njene kose
iskopah jamu u vlažnom pesku.

Ja skidoh kravatu;
ona skide haljinu.
Ja otkopčah revolver,
ona skide četiri jelečića.

Ni smilje ni puževi
nemaju put tako finu,
ni velika ogledala
ne blistaju tim sjajem!

Njena su mi bedra bežala iz ruku
kao iznenađene ribe
pola u ognju a pola hladna.

Tu noć sam projurio
najlepši put
jašući kobilu od sedefa
bez uzde i uzengija.

Čovek sam i ne dolikuje mi
da kažem šta mi je rekla;
savest mi nalaže
da budem diskretan.

Prljavu od poljubaca i peska
odneo sam je na reku.
Ljiljani su se mačevali
sa vetrom.

I ponašao sam se onako
kao što dolikuje meni pravom Ciganinu.
Poklonih joj kotaricu
od žute svile.

I ne htedoh da se u nju zaljubim
jer je imala muža,
a kazala mi je da je devojka
kad sam je odveo na reku.

 

MALA PJESMA O PRVOM POLJUPCU

U jutro zeleno
htio bih da sam srce.
Srce.
U kasno popodne
htio bih da sam slavuj.
Slavuj.
(Dušo,
odjeni se u boju naranče.
Dušo,
odjeni se u boju ljubavi.)
U jutro živo
htio bih da sam ja.
Srce.
A s’ večeri
htio bih da sam tvoj glas.
Slavuj.
(Dušo,
odjeni se u boju naranče.
Dušo,
odjeni se u boju ljubavi.)