Ljubavna poezija


LJUBAV U PADEŽIMA

NOMINATIV
(Tko, što?)
– Ja!

GENITIV
(Koga, čega?)
– Tebe!
Gledao sam očima,
kojim nas drugi vide…

DATIV
(Kome, čemu?)
– Tebi!
Tekao sam
kao rijeka svom moru…

AKUZATIV
(Koga, što…volim…?)
– Tebe!
Ubojicu
svake radosti…

VOKATIV
(Oj! Ej!)
Varalice kažu
da su ispravile sreću…

LOKATIV
(O kome, o čemu?)
– O srcu …!?
Trag srca su
suze na licu…

INSTRUMENTAL
(S kim, s čim?)
– Sa tobom!?
Poput
zakrivljenog
akcenta
u prostoru,
snijeg da sam,
s’ neba što se mrvi,
za tebe bio bih,
crna mrva snijega.

Nikola Šimić Tonin

Suzana Lovrić

ipak se pretvaram

u strpljivog vojnika na straži

imam dobre molitve dobrih ljudi
svoje vlastito pobožno ogledalo
i pospane djevojke koje pjevaju sputanim glasnicama
after- party rane mise

osim što imamo i nedjeljno jutro
teško
kao sirova slanina na tek probuđenu glad

priđi ratniče

pusti prste da nađu hranu svojim tajnama
počasti ih zemljom ovog smjelog tijela
zamijeni nemir za nemir

nelagoda neka bude samo moja
ako mi i ti ne ostaneš

Rajko Glibo

LISTIĆI SREĆE

Srce kuc-kuc opominje
Ni ljubavi nema
Iskrala se pobjegla je
Od daljina dalje
Violina sreće
Umuknula je
A cvilila je
Sad nježno sad tužno
Cvilila je ljubav
I daleko se čula
Daleko dalje od daljina
Kao nekad djedova frula
Sada s vrhova planina
Kotrljaju se suze
Smilje još miriše
S visina pogubljenih
Nosnice još nose
Miris pokošenog sijena
S livada djetinjstva
Nema zelenih polja
Sunce me mimoilazi
Toplinu i ljubav žudim
S visina kojih nemam
Sanjam veseli svibanj
Živim nakratko
Bezvoljni prosinac
Oči mi rastu
S razrogačenim očima
Nježnim očima jorgovana
Naše nam oči govore
Iz tišine zvijezda
Naša bivša obitavališta
Ruiniraju se u – Ništa
A smilje, jorgovan i ja
Među listićima sreće
Živimo naš život
Zagrljen suncem

Zlatko Pangarić

LJUBAVNA

Grlimo se do bola
kao Lav i Lavica


Plačeš kao trave
Peglaš zgužvano vreme

To nebo koje je vazduh
Ringišpil savršena sreća

Suncokreti uvenuli bez ptica
Drveće žvrljotina

Želim još uvek
tajnu cveta!

Ruke zmije obavijaš
zelene oči imaš

Motaš kosu oko prsta
bacaš preko ramena

Gusenica leptirica
ko zna kojeg sveta

Uhvatiće te sada!
Nedostižno je sutra!

U senku skloni se
kao mačka pruži se

Tek iz sigurnog juče
ima smisla (volim te)

Mensur Ćatić
( iz Zbirke “Eskimska ruža” 2010.)

DJETINJE SMEĐA

(ljubav je igra djece
u tvome pogledu
i potom njihov put
kroz mene pjevajući

do tvoje utrobe
i sunca
osmijehom kad zatrudne

oči)
i postoje neka mala čuda
kao dva jezerca na biciklu

noć koja se kišom sjeća
i potom putokazi

od lahke svile
u izlozima
običnih radnji

haljina kao stvorena
za tebe i votka
s malinom
na primjer

ja nisam shvatio:
nebo je imalo tu boju
na kraju i moje oči

pisalo je dvadeset
i sedam stupnjeva na boci
i isto na vrhu
zgrade
ubodene u nebo

iako znam
dešavalo se i prije
da bude tako

toplo

u martu

i recimo da umjesto Jednog
ima dvadeset i sedam bogova
a nema

ovo je samo primjer
crtam ti, kontaš
i znaš da nam oni šalju
ponekad zbunjujuće
signale
slike

od časa kada si došla
u moju ulicu i stala uz prozor:
svih dvadeset i sedam njih
imaju smisla za harmoniju
i sviraju jednu te istu
prelijepu, prelijepu
melodiju

moraš zamisliti
jer ne znam
ako bih morao glazbu
tekstom

nema riječi..kontaš

samo ti

crtam oči)

i sada ti šaljem razglednicu, evo
telepatijom i telekinezom
(ovim starim telejapancem
od mobitela)
ovo u sredini sam ja
i vidiš munju mladu
što još ne zna
kao suza
kuda bi sjekla

nebo
kiša mi pada kroz oči
(u potocima, jebiga
hiperbola)
ali stvarno grmi da je to strašno
i imam plastičnu lopaticu

u ruci
ovdje u pijesku

i pjevam:

ljubav je igra djece
u tvome pogledu
i potom njihov put
kroz mene pjevajući

do tvoje utrobe
i sunca
osmijehom kad zatrudne

(oči)

Dragan Mučibabić

Ako

Ako izdržimo
Ako ne odemo nikud
Ako suze ne potope naše ulice
Ako ljubav stara svjetlost nevidljivu skrije
Ako ti oko poželi mene
Ako ti ruka zadrhti sama nad našom slikom
Ako ti noga krene meni
Ako ti uho moj glas pomiluje u besanoj noći
Ako se ponovo poželimo ludosti
Ako se ikada pogledi naši dotaknu među svijetom
Ako i tad budem kriv
Ako, nek bude!
Ako se rastvori nebo, gdje ću te naći?
Ako ti mene…
Ako…

Sabahudin Hadžialić

GLEDATI I BITI
(Amira est vitae III dio)

Gledam je.
Godine ne ostaviše traga
na licu koje mi se nasmiješilo tog
dalekog jutra,
dvadeset godina
ranije.

Gledam je.
Spava bezbrižno moleći
se tiho
snovima svojim.
Najmanje,
bar se nadam,
još dvadeset godina
je pred nama.

Gledam je.
Zaista, čime zaslužih
ljubav koju mi pruža
to lice?
Snove još
nije ostvarila.
Samo
Pokušava.

Gledam je.

Jagoda Nikačević

PLJUS

na zemlju se prosula
okata zrnevlja

nabubrele žile se izule
ivicom golog granja
(a prema unutra)
zavirile
u mokra gnezdašca
(zaostala trpna stanja
umirovljenog srdašca)

vetreći sitne praznine
slinava šaka modrine
zanjihala
pokidane mreže
paučine
uz tapšanja i stresanja
krila i nožica
pokislih poljskih kukaca

na žicama strujnim zaseli
perjanih odjeka glagoli:
biti sedeti
ćutati odleteti

a vi?

mi skupljali kapi kišnice
za akvarijum
i dve ribice

Željko Perović

DODIR

jutrom si nadjeneš
već predane oči,
otvaraš ih naokolo

i u sebe,
polako omirisavaš
klizeći u svijet, zatim ti

u kaskadama po epitelu
rosi s Eolovih harfi, tu-
daleko

glazba svih tvojih
jezika, nijemo zanjihanih
na sedefastim čašama

vremenskim (sad
s rubova dodir – topi
u grudima, dok te nose

vrtložne ptice, gore ledene
usne,obzornice
u tvojim kapilarima)

Milo Jukić

GLAD

(Od kuge, glada i rata/
oslobodi nas, Gospodine!)
U ratu bijah i odratovah
i izronih, živ. I izgorjeh, pola me nema.
Mada ja nisam htio ništa i ništa nisam kriv.

U kugi ne bih, nisu me, gnojavog , kukama vukli
u jamu tri sa tri. Kad vodim turiste željne čudesa
na Kuginovcu stanemo. Ruke im drhte k'o da su oni
živim vapnom preko tjelesa mrtvih…
A niko nam nije kriv što smo se rodili kasno
da doživimo je. I domremo. I da nas turisti posjećuju.

Za glad sam čuo. Bilo je onda kada su matere
u šumu djecu slale. Divljake, šipurak, gljive…
I onda kad je godina zeca kod Azteka bila,
i kad je Staljin Kijevu rekao: Dosta!,
i kad je Glad lobanja Indijom prošla.
Careva gladi uvijek je bilo.
A ja sam imao i za kolača.

Mada, čuo sam što je to glad i pitao se
dok se kolona grobljanska skrušeno vuče za križem
je li ta rima glada i rata toliko važna, ta glazba horska,
i odnosi li se bar malo, jedan korak od svih tih krugova
i jedan zaziv moj
na moju glad za tobom?

Ljiljana Crnić

LAŽLJIVA PJESMA

Zgužvan karakter
kurve, ne
priznaje
da sam bila lažna.

Pokrivam se zvijezdama
misleći
kako ću otpuhnuti
beskrajni ritam
ludila bolnog.

Šta ćeš reći,
mene, kada nema
u tršavim snovima tvojim

Kažu,
Nebo je granica, gdje je ljubav,
vječna.

Može se voljeti dugo,
znam,
samo strast, kratko traje.

Sklopi oči ako želiš
da me vidiš.-

Kupujem vrijeme
šutnjom, praštam
tvoje promašaje
i molim sreću
da me ne pušta.

Ivan Korponai

KAKO DA NAPIŠEM

Kako da napišem

pesmu ljubavnu

kada u mojim godinama

još je samo mržnja

u srcu mom…

Kako da napišem

pesmu ljubavnu

kada u sebi proklinjem

još uvek onaj dan

kada si mi otišla,

bez oproštaja

u zagrljaju mom…

Kako da napišem

pesmu ljubavnu

kada su mi ruke

još uvek krvave,

krvlju tvojom umazane…

Kako da napišem

pesmu ljubavnu

i kome da je posvetim?

kada tebe nema,

tebe, koju sam voleo…

ovu pesmu
sam posvetio tebi
nepoznata devojko
tebi koja si mi se
pojavila u mojim snovima
tražeći od mene
da ja kažem…
umesto tebe
tvoje reči oproštaja.

Na mostu kamenom
reke Miljacke,
gubio se moj trag…
dan se opraštao
u trenutku
kada umesto reči
ljubavi
na usnama mojim
krv je tekla…
znala sam da odlazim
a osetila sam
toplinu
tvojega zagrljaja,
videla sam
strah u tvojim očima
videla sam i suze…
i znala sam
da je svemu kraj…

Anto Zirdum

REFLEKSIJA RAVNOTEŽE NA NAJVIŠOJ RAZINI

uravnoteženost naših težnji
usaglašenost naših suglasnosti
udivljenost divovske divote
uobzirenost naše obzirnosti

nije puka statistika prosjeka
niti matematika predznaka
ne ide putenim stranputiucama
ne vjeruje u nepovjerenje

ona je stvarna kao kazaljke na satu
što se svakodnevno i svakonoćno
privlače i poklapaju između
11 59 59 i 12 00 01 te2 3 59 59 i 00 00 01

ona je mudrotvorna homogenizacija
na najvišoj razini uzvišenosti
gdje se vidimo onakvima kakvi jesmo
i doživljavamo kako uistinu osjećamo

Majo Danilović

Fin neki čovek

Bacaš mi poglede
u društvu muža.
Fin neki čovek,
a ne lopuža
ko što sam sam.
Sjaj tvoga oka priča mi
da te zanimam.

Ne mogu ja s tobom
da se upustim,
mogu pesmu
da ti napišem,
a da je ne potpišem.
Ne bi ni ti išla
do kraja,
s ovakvim
ko što sam ja.
Finog čoveka
imaš za muža,
ostaje samo
ovaj benigni flert.

Dok pričam s njim
(baš pravi intelektualac),
uživam u tvom pogledu,
upijam putenost
tvoju bledu.
On duhovit, opušten,
nisam ja njemu ravan,
jači je od mene
za cijelu jednu tebe.

I dok me radoznalo
pogledaš,
fali ti onaj
cinik iz mene,
koji trenutno
priča sa tvojim mužem
iz kojeg nisam
u iskušenju,
dok se ti dopisuješ,
u stvari,
s onim dečkom u meni.

Najbolje, Žana,
ostani ti mužu odana,
nećeš ga sa mnom prevariti,
ko što bi, da si moja, mene varala s njim.

Izbij iz pogleda želju
da u ovom trenu
razmenjuješ sa mnom
nežnosti
u ženskom toaletu
ovog luksuznog lokala,
tamo je sada occupato.

Žani bi bilo drago,
da nam ponekad svratiš,
je l da Žana?

Kažem ti,
neobično fin čovek
ovaj tvoj muž.

Eh, Žana, Žana,
suviše lepa si
za moj ukus!


Berislav Blagojević

PROLJETNO JUTRO

Prekrasno proljetno jutro,
Potupuno neumrljano prljavim prozorima
Pozdravlja me čednim njihanjem vrba.
U daljini, u blizini – sve postaje jasno:
I obrisi, i kretnje, i misli,
I zadivljeni osmijesi početaka,
I spuštena čela završetaka.

Slušam kako spava,
Gledam kako uzbuđeno diše,
Kao one noći…

Odlazim tiho, na prstima,
Jer ako otvori oči vidjeću
Da me u njima više nema.

Odlazim tiho, na prstima,
Da bi ona mogla sanjati
Nekog drugog mene.

Danja Đokić

Ljubavna

Kad progovori srce
Razum zanijemi,
I tišina zavlada svijetom.

Tada u kući snova
Ljubav počinje da žmiri.
Bajkovito, čeznutljivo,
Kao kad stidljiva visibaba,
Iz snijega, glavicom proviri….
Onda se sve stiša, umiri.

A u stvarnosti bujaju osjećaji,
Dodirujući se, upijajući i kipteći,
U odlučnosti strasnih sudaranja,
Naše putenosti i vječnih nemira.

* * *

Mi smo snaga početka,
Ponos stvaranja galaksije.
Od nas se sjeme otelo
Da oplodi beživotne travke,
Na kamenjaru odrastanja.

Ni vjetar, ni voda, ni valovi,
Ne ispiru mudrost trajanja.
Možda će ti se samo učiniti
Kako je korak zastao na tren,
Dok pjevaju dani razuzdani
Duginim bojama buđenja.

Slijepi su prozori na kućama
Onih što ne vjeruju u budućnost.
Oni su i zvijezde zatvorili u kavez,
Da mjesecu, putniku, napakoste.

A ja imam tebe i otvoren prozor,
Slušam tajanstveni žubor srca,
I tvoj pogled zamjenjuje zvijezde,
A mjesec nam u grudima kuca.

Kad me dodirneš, saznat ćeš,
Tu, u nama, sazrijeva proljeće.
Mi smo jedini početak i vječnost
I oko nas se cijeli Svemir okreće.

Ibrahim Osmanbašić

Ti voliš meni drago

Gdje med topi se
i niz strmine bezvučni klizi
gube se tvoji orijentiri zbilje
i san proždire ti budnost dragu
a ja tu sjedim i hranim tigra
uz gitaru
ne ispravljam riječi
niti distoniram.

Pod kamenjarom nema riječi
kojima mogu stvoriti sliku
da pred očima smeđim
u kojima su pjetlovima kljunovi zavezani,
bljesne nada iz pjesme hrama srca
i spoji se sa tvojom uz vatromet.

Noć je ljetna
Noć avgustovska
Noć je
a ti voliš mjesečaste talase
ti voliš meni drago
a ja volim tebe
ne znajući zašto.

Vesna Hlavaček

Moj dragi

Kada moj dragi govori stihove neke nježne,
zatrepte zvijezde duboko mi u duši od njegovog glasa.
Kada me grli taj čovjek jelenjeg stasa,
obrušava se nebo u meni,survavaju se lavine snježne.

Kada me gleda-za pogled taj bih dala života pola;
za one oči- dužu bih vragu prodala.
Za poljupce…kada bih o poljupcima pjevati znala!
Ti poljupci sve rane neprebola.

Moj vam je dragi cio prelijepa pjesma jedna,
što spušta se sa neba i dopire do bezdna.
Tu pjesmu ne dam nikom, branit ću je životom!

On moju ljubav zna- al ne znam zna li snove;
zato mu pošem pjesme, i pisat ću sve nove i nove,
sve dok se nebo i zemlja ne prelome ljepotom.

Slobodan Boco Bajlić

Djevojka iz špica

Čamac vrbaski, tanki,
Čamdžija prepranula lica,
Al ukras svemu bila je,
Djevojka iz špica.

Klizi ljepota Vrbasom,
U kamen udara štica,
Momci s obale gledaju,
Djevojku iu špica.

Vrbe se nad vodu nadvile,
Nestaju osmjesi na licu,
Čekaju svi da izroni,
Čamac s ljepotom u špicu.

Veče i dan se smjenjuju;
Utišava cvrkut ptica,
Niz Vrbas tiho nestaju,
Čamac i ljepotica iz špica.

Gitaru tiho prebiru,
Mladić i trzalica,
Ljubavna pjesma nastade,
O djevojci iz špica.

Katica Felštinski

OSTANI

Ostani –
Sakupi sve iz mog života,
Iz tvog života
I sagradi jedan dan za nas.
– DAN ZA MENE
– MOJ DAN.
Zatvori oči
Prepusti se nedostižnom ;
Osjećaj me dodirima,
Vidi me mislima,
Zamišljaj me snovima.
– Ne mrsi mi kosu,
Ne ljubi me.
Gledaj me,
Udiši moj dah,
Kucaj mojim srcem,
Izgovaraj moje riječi,
One koje govore
Više od milovanja,
Više od suza.

Ostani –
Skinut ću cipele,
U krilo ti sjesti bosa,
Šaputat ću ti snovima,
Voljeti te očima,
Pričati o zelenim brdima,
O zrelim trešnjama.
Gatat ću ti iz dlana
K'o stara Ciganka,
Dodijelit ću ti sreću,
Začarati ljubav.
Zabacit ću glavu
I voljet ću te.
Ušuškat ću se u tvoje ruke,
Stisnuti u toplinu tvog tijela,
Zibat ću se u tvom krilu
I biti sretana prije sna.

Ostani –
I sagradi jedan DAN ZA MENE,
Potraži u mojim očima
Riječi nježnije od milovanja.
Riječi ljubavi.
Ako je ovo MOJ DAN,
Ostat ću u tvom krilu,
U vremenu-bezvremenu
Tvoja..

Željko Cesnak

U POGLEDU

Videh lastu u grudima,nauranku,zrelim tvojim,
Videh nebo u dodiru,kakose ka meni pruža,
Videh bljesak povrhneba,od kojeg se ja nebojim,
Videh venac sav prepleten,odjesenjih belih ruža.

Videh sebe kako stojimi kako mi oči vlaže,
Videh tlo da još medrži,ispod stopa,što pucketa,
Videh vatru što sevinu u vis tebi,samo blaže,
Videh mesec pun dastoji,kao Gospodara sveta.

E sad reci i ti meni,da l’ me vidiš kao mrvu,
Kao reku i dug potok,kaomore što te svlači,
Sad’ mi reci dal’si znala da sam vid’o tebe prvu,
I te tvoje gorskeoči,kojim ljubav tvoju zračiš.

Još mi reci kol’kovoliš u snu mene dok me sanjaš,
I pokrivaš dugom dekomod rumenih pupoljaka,
I kako mi ružna licanad jastukom rukom sklanjaš,
Pa mi ležeš u posteljupoput, dugokosih devojaka.

Advertisements

12 comments

  1. Ovo doista nisu uobičajene ljubavne pjesme, one imaju svoju originalnost i u stilskim i u sadržajnim elementima….
    Nadam se da ću i ja imati prigodu ući u krug ovih uzvišenih poeta i poetesa nadam se…. a sve mi je ovo baš in za valentINovo… bez obzira koliko ono nafilovano marketinškim naporima prodavača svega i svačega… da je na koncu, ako je i imalo smisla, isti izgubilo…. Ovaj napor da se kod prijatelja promnađu pjesme primjerene trenutku (a što ne i vjerčnosti) mene neobično raduje

  2. Pjesma “Glad” Mile Jukića je izuzetno jaka, prodorna..i zaista ona ima snažnu neljubavnu poruku…sve do kraja, kad, samo u dvije riječi “glad za tobom” zapravo izroni, prokuklja, kao stoljećima utišan vulkan, snažna erupcija strasti, koja po meni, sadrži emociju, jer “glad” uzimam široko…i kao glad za ljubavi!

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s