Fahrija Hodžić (1944 – 2006)


Fahrija Hodžić je rođena 1944. god u Trpezima, Crna Gora, a većinu života je provela u Sarajevu, gdje je i završila ekonomski fakultet. Dugi niz godina je radila u izdavačkoj kući Veselin Masleša, te kao urednik FEB časopisa.
Od 1992. god pa do smrti je živjela u Londonu.

Stvarala je na bosanskom i engleskom jeziku, od mladalačkih dana, skromno i samo za sebe, a tek u zrelim godinama počela sa objavljivanjem. Pred sami rat, 1991/92. izašla je iz štampe zbirka narodnih priča “Sandžačke hićaje” koje je ona priredila, a potom je objavljivala u časopisima British Poetry Antology, Poetry News – East Anglia, P.E.N. International Magazine, Poetry Now London Home Countries Antology, Uniting Thoug itd.
Dobitnica je više nagrada za pjesmu u Britaniji i USA. Bila je član PEN International.
Posthumno je izdata zbirka njenih pjesama “Riznica”, koje je, u posljednjim danima iščekivanja kraja, bolujući od teške i neizlječive bolesti, sama odabrala. BIla je izuzetna ličnost: skromna, dosljedna, stamena i odana. Ovaj mali izbor je sjećanje na ovu posebnu ženu i pjesnikinju..

Iz zbirke RIZNICA

Za Jill Dando

Nikad se srele nismo
A ipak se dodirnusmo
Kao meta
Lovčeva

Ti bi živjela
Bez straha
Ali okrenula si tjeme
Da izgledaš
Poznata strijelcu

Ja predugo
Živjela
U strahu
A znam
Umrijet ću
Lako

Osjećanja
Koja drugima
Dadosmo
Naša su krivnja
Zlatno
Zlato
Za koje se mre

Pitat ću te jednom

Stenju dani
Noći su odbjegle
Očaj mi se smješka
Nemušta duša
U nejasnoj želji
Hoću da se
Sjetim sebe

Tako sam te prizvala
A sinoć dok te gledah
Ćuta moja čežnja
Nekog nema
Tebe u meni
Il mene u meni

Da prispala nije
Od duga joj puta
Pitat ću te jednom

Ocu

Za koji život
Sprema me oče
Za ovaj
Nisi

U ovom
Ljubav
Istina
Ja
Tužnim slovima
Se piše

Ne važi oče
Iskrenost sjaji
A tamnuju laži

Ovaj ne zna
Da voli
I gore
Pružiš li mu ruku
On te svine
O prebolu
I ne sanjaj
Grudi tužne
Za grobove
I cvijeća ima

Pjesma o miru

Probudi se i moli za mir

Rat nije tek bitka i loša vijest
Ratni ples,ratna igra pušaka i vojnika
Rat je mnogo, mnogo više

Rat je kad je čak i Bog zgažen i bolestan
Kad se Zemlja previja i lomi
Kad i ljudi i anđeli tuguju
Kad i samo zlo u strahu bježi
Kad se brineš hiljadu sati dnevno, i još više

Rat je kad se vojnici pretvore u svakojake ubice
A razni se profiteri i zvijeri u debele mačke pretvore

Rat je kad ubice ubijaju vlastitu domovinu i slobodu
Kad se rodiš a da nikad svog oca ne upoznaš
Kad se djevojčica čuje kad govori
„Tata mi kaže da sam ja
Nekad imala mamu i brata“

Rat je kad i stari i mladi i slabi umiru u neimaštini
Kad i konji i krave i psi i ubice umiru

II

Rat je kad moraš trčati brže od snajperskog metka
Kad bombarduju tvoju ulicu i dom
I bombe tutnje i ovdje i dolje i gore i tamo
I mrtvi i ranjeni lete

Rat je kad branioci brane i padaju

Rat je kad zarobljenog brata tjeraju da ubije brata rođenog
Kad zarobljenog oca i kćer tjeraju da se pare
Kad zarobljenog dječaka tjeraju da kopa vlastiti grob
Kad mučenikove oči iskoče iz duplji
Prije no što mu tijelo oslobodi dušu

Rat je kad ptice ne pjevaju i još više

Rat je kad ti silovatelji siluju nanu
Kad djevojčice mlađe od sedam godina pljuju spermu
Kad ti silovana mati nosi brata- neprijatelja

Rat je kad ti nijemi pjesnik pruži ruke

Rat je kad koljači kolju ljude i više
Kad odsijecaju ud dječaku
Da bi ih nosili kao maskote i više

Rat je kad spasioci spašavaju i jecaju

Rat je kad palikuće ljudima pale dom
Kad roditelje i djecu žive spaljuju
I slatke unučiće i bebe
I tolike druge i još mnoge

Probudi se i pjevaj pjesmu mira
Mir je mirno rođenje
Rast i odlazak

Advertisements