Pjesma o starim i ostavljenim


iz daleka bučni putnici su stigli
divna je kažu mladost i svježina
Grad šmeka ima
istok i zapad u jedno stanu

ne vide iza ugla trošna stubišta
hladne sobe potkrovlja i mračne podrume
mokraća se zrakom u valovima topi
drhtave ruke i kamena lica režu samoću
predugo nečešljane kose kao paučine
senilno dementne i sklupčane od bola
u glavnoj ulici odavno same
samo korak daleko su Beneton i Prada

ne znaju kako angina cijepa prsa suha
i zaduha pišti u raskošnoj ulici centra grada
uspješni majke zaboravljaju
očevi imućnih mrve kruha danima kupe

putnici veseli ne gledajte iza ugla
sebi ugodite i svjetla grada okom ponesite
vrijeme brzim korakom će proći
nije zabavno vam starost spominjati
no ona će nezvana doći

Jasmina Hanjalić

Advertisements

2 comments

  1. Sećam se ove fotografije, s rane jeseni prošle godine. I koliki je trag ostavila u meni, kao fotografija. Onda se ne čudim istini o tome koliko se duboko u svest uvukla njenom tvorcu i pesnikinji. Toliko, da ju je kao setnu pesmu o čemeru svakidašnjem izvukla na svetlost dana. Odlično!

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s