Ovdje više nije vaš dom (pismo drugovima i drugaricama)


http://www.trecagimnazijasarajevo77-81.ba/proslava/default.html

Dan nakon proslave tridesete godišnjice mature u Trećoj sarajevskoj gimnaziji, pitala me koleginica, koja je bila spriječena da dođe, kako je bilo: “Odlično organizovano, sve krasno i na nivou, ali osjećam beskrajnu tugu”, odgovorih.

Brzo je shvatila zašto mi se oči nisu ispunile sjajem (sve)svjetskih toaleta, predivnim odijelima sa odgovarajućim kravatama, očuvanim, njegovanim izgledom uspješnih drugarica i zanimljivih drugova tek pristiglih sa cijele planete. Osjećanje trajnog gubitka toliko pametnog, kreativnog, dobrog svijeta s kojim sam konfuzne tinejdžerske dane provela u Vilsonovom šetalištu, nadjačalo je ushićenje i radost zbog susreta nakon toliko vremena. Prvi put sam osjetila konkretno i pravo značenje ofucane sintagme “odliv mozgova”…

A, vi koji više niste ovdje, toliko toga ste mogli dati ovome gradu i on vama…Pored svih koji su tragično stradali na bilo kojoj strani, pored srušenih domova, uništenih materijalnih dobara, vi ste još jedan nenadoknadivi gubitak.

Sarajevo više nije vaš dom i tugom mi se pune oči zbog toga. Ne pomaže ni to što vidim da ste se snašli gdje god da ste, još uvijek volite svoj rođeni grad i niste ga zaboravili, pamtite prijatelje, kao ni spoznaja da niko od nas nije kriv. Jer vi ćete sve rjeđe i rjeđe dolaziti, sve više kao gosti i češće kao turisti: Sarajevo mora dalje bez vas, ogromne snage koja se razlila u tuđini i tamo iz nje niče i cvjeta njen podmladak …

Jasmina (Hodžić) Hanjalić, IV 5

Advertisements