MENSUR ĆATIĆ



ESKIMSKA RUŽA

lagao sam ti da imam brata
nemam, sanjao je da leti
na sjeveru
i tamo negdje ostao
mislim da je pingvin
ne znam

Larisa, moram ti priznati
nešto jako važno
moj pas floki uopće ne postoji

ja sam ga izmislio
inače, po svemu drugom
bio je to divan pas

i ja sam ga ponekad čekao
da se vrati kući
i meni
( vjetar je okretao tada
na krovu limenom
horozu
glavu)

eskimska ruža, mislim
ipak da postoji
i da se može kupiti
za nekoliko, možda dvije
ledene kockice

eskimi su siromašni
ali to nije važno

ne mora postojati ništa

ne mora postojati ništa
ja ti kažem
brzo bismo se navikli
čak i da neko dođe
i odvrne sunce kao sijalicu
potrga zvijezde kao dugmad
i smota nebo kao krezavo platno
na starom štafelaju

rekli bismo da je čudno
i za nekoliko sati
bili bismo opet gladni
kao vukovi
a ja ne bih ni prestajao da te volim

Ескимска роза

tе лажев дека имам брат
немам, тој сонуваше дека лета
на северот
таму остана
мислам дека е пингвин
не знам
Ларисо, морам да ти признаам

нешто многу важно
моето куче флоки воопшто не постои
јас го измислив

инаку, по се останато
тој беше извонредно куче

и јас понекогаш го чекав
да се врати дома
и на мене
(ветерот ја вртеше тогаш
на покривот од калај
на петелот
главата)
ескимска роза, мислам
дека сепак постои
и дека може да се купи
за неколку, можеби за две
коцки мраз

eскимите се сиромашни
но тоа не е важно
не мора да постои ништо

не мора да постои ништо
ти кажувам
брзо би се навикнале
дури и да дојде некој
и да го одврти сонцето како светилка
да ги скине ѕвездите како копчиња
и да го завие небото како расцепено платно
на стариот триножник

би кажале дека е чудно
и за неколку часа
би биле пак гладни
како волци
а јас не би престанал да те сакам

(Prevela na makedonski: Jasmina Hanjalić)

La rose d'Esqimaux

a rose d'Esqimaux

je t'ai menti d'avoir le frère

l'on n'aeit pas, il revait de voler aux nord

quelques part là resté

ais pensé-je qu'il est pinguin ne sais-je pas

Larissa, je dois te avouer

quelque chose forte importante

mon chien à moi Floki n'existe aucunement

je l'ai inventé

d'autre côté, selon tout le reste

lui, il était un chien adorable

et je l'ai de temps à l'autre

attendait

qu'il revient à la maison

à moi

(le vent sur le toit en fer blanc en ce mement tourné

la tête

de poulé)

la rose d'esqimaux, pense-je

existe quand même

et qu'il est possible à l'acheter

pour quelques, peut-être

deux cubes en glace

l'esqimaux sont pauvres

mais cela n'a pas d'importance

rien n'est pas obligé d'exister

rien n'est pas obligé d'exister

nous aurons-nous habitué très vite

même si quelqu'un vient

et demonte le soleil comme une ampoule

arrache des étoiles comme

des boutons

et enroule le ciel brèche-dent comme

la toile

du vieux chevalet

nous aurons dit que celq est bizarre

et dans quelques heures

nous aurions à nouveau

la faim de loups

et moi, n'aurais-je même

pas cessé de t'aimer

(Traduction française:Tomislav Dretar)

ESKIMSKA VRTNICA

lagal sem ti da imam brata
nimam ga, sanjal je da leti
na severu
in je tam nekje ostal
mislim da je pingvin
ne vem

Larisa, moram ti priznati
nekaj zelo važnega
moj pes floki sploh ne obstaja

izmislil sem si ga
drugače pa, po vsem drugem
je bil to krasen pes

tudi jaz sem ga včasih čakal
da se vrne domov
in k meni
(veter je takrat obračal
na strehi pločevinastemu petelinu
glavo)

eskimska vrtnica pa, mislim
da vendarle obstaja
in da se jo da kupiti
za nekaj ledenih kockic,

morda dve

eskimi so revni
ampak to ni pomembno

ni potrebno da karkoli obstaja

ni potrebno da karkoli obstaja
ti rečem
hitro bi se navadila
tudi če bi kdo prišel
in odvil sonce kakor žarnico
potrgal zvezde kakor gumbe
in zvil nebo kakor preluknjano platno
na starem slikarskem stojalu

rekla bi da je čudno
in čez nekaj ur
bi bila spet lačna
kot volkova

jaz pa te medtem niti ne bi nehal ljubiti

prepesnila Lidija Brezavšček

JE LI BEATRIČE TU

oprostite što zovem
ovako kasno
( ali upravo sam otkrio
najveću tajnu neba
i želim je nekome reći
bespredmetno je pjevati

o šarenilu ulica u proljeće:
Dante je morao pokazati
da poznaje svaki krug
ovoga i onoga svijeta
da bismo shvatili
kako zapravo sve je tu

na istome mjestu
i pakao i raj

razlika je samo u tome..)

je li Beatriče tu

PRVI PUT S OCEM NA PECANJE

babo, mene boli
kad udica ribi
probode usta
i kad mi ti
kažeš da šutim

(najljepša pjesma
koju pročitah na sajmu knjiga
u Sarajevu, nisam zapamtio
ime knjige niti autora
no srećom bješe kratka
i zapisah je na poleđinu
svoje ulaznice
od dvije marke)

DJEVOJČICA I KONJ

evo i sad je vidim
ona je djevojčica
i stalno se duri

i onda kaže
ja sam konj!
neee, ti si djevojčica, kažem

ali ja sam konj, zaviče i onda šapatom tiho
kaže sve moje rane
i svaku moju bol
da će uzeti sebi
ja to mogu, ja sam jaka, kaže ona

ja sam konj
neee, ti si djevojčica, kažem

i onda tako ćutimo dugo
ovjenčani sitnim tugama kao jutrom
što je vjetar u njenoj kosi
s prozora svoje zgrade
kad mi maše i dugo vrišti
kao iz vozića u luna parku
da joj s usana pročitam

zašto me onda ne miluješ
ako sam djevojčica

eh, ali evo i sada vidim ženu
koja je cijelim putem
sačuvala djevojčicu u sebi
i odlazeći pišem joj pismo
ti si…ti si djevojčica
i voljeću te tako dok sam živ

i kasnije, djevojčice
kad postanem konj
delfin ili ptica

ZAČEĆE

sad vidim ljubeći te
u svakome prizoru
gdje naše dijete doji
vrijeme iz tvojih grudi
što nekad bješe
glazba rahmanjinova
u mojim sljepoočnicama
vrelim kao žiga
prvi puta zakucala

ljubavi kad rekoh
prisloni usne da čuješ
naše malo srce

ostao sam trudan
gledajući te u oči

CRVENE BOROVNICE

hadžera je preboljela svoju ljubav
i opet se smije
ona je moja kći, idemo sad u šetnju
kaže da su dunje u našoj avliji plave

veseli smo i smijemo se
idemo sad i beremo borovnice
pored rijeke
za one koje padnu u vodu
kaže da su crvene
kao nebo
i dugo gleda za njima

PJESMA O GRLICI

eliza sada spava
u ulici kamenih pasa
gdje još uvijek mljackaju
svoje mesnate nagrade
za njeno lahko tijelo
i samo oni što se sjećaju
kako nebo izgledaše
prije početka lova
prolazeći nijemo
slute kud odlaze pjesme

JUTARNJA PJESMA

oponašajući pavarotija
dok izgovaram ovu pjesmu
jutrom kad je prozor
užarena kruna
na mojoj glavi

u oku vrapca
zapaljen koji odlijeće
ne traži tome
nikakvo ime

ludilo,raj,beznađe,svejedno

tamo gdje naspram svih stvari
koje možeš dodirnuti rukom
neizrečena stoji ludost
zbog koje si rođena

(opet sam te sanjao,Iris)

BLIZU EDENA

bijasmo tako blizu
da sam vidio ptice
kako prelijetahu
s jedne grane
na drugu
na malim zelenim otocima
oko njenih zjenica

ODAKLE DOLAZIŠ, ELIZA

vjerujem da su tamo
na kraju šume, ispod breze
gdje si stala
i s vrata skinula šal
nekad vješali nevine ljude
I kad si potrčala u polje
u cvijeću da si
spasila jednog od njih
ili mi reci odakle sam došao

KUĆA IZGUBLJENE LJUBAVI

kad su hereji donijeli
pticu u kafezu
i pitali ga postoji li

nešto tužnije od toga
hereja je rekao
postoji

uzalud ste otvorili moja vrata

BALADA O NAPUŠTENOJ KUĆI

od ptice u zatvorenom kafezu
tužnija je samo ptica
u otvorenom kafezu

NEBO NA RASKLAPANJE

ljubav je orjentacija pomoću zvijezda
koje su pale u vodu
da se kupaju s nama
ona je stvoriteljev nagovor na dodir
kad sreća ovisi jedino o borbi za život
na putu nađene
ranjene ptice
ljubav je vjerovanje u sitnice
kad su najvažnije stvari
neizrecivo jasne

kad vam u biletarnici kažu
da se karte plaćaju životom
a vi uglas kažete:plaćamo
i onda neodoljivi ples
čije korake nikada ne znamo

ljubav je nebo na rasklapanje
koje se nosi u očima
i ne može se zaboraviti

VELIKA JABUKA

(,, Ovdje nema niko normalan”
grafit sa Skenderije)

ovaj grad postoji samo
zahvaljujući čudesnoj moći pepela
da jedini sačuva
i vatru i one što su izgorjeli u njoj
i sada je samo skulptura sopstvene sjene
učinjena tvorcem u svjetlu
iz očiju onih
kojih više nema

ovaj grad je toliko opsjedan da više nema zidova
on je sada samo ubjeđenje fratra
da će se Krist vratiti
i najljepša sura oživjela

da svijetli i kisne

ovo je sada grad
gdje će vam zamišljeni pijačni trgovci
u pola priče o ljekovitosti jabuka
izgovoriti posljednje riječi
svojih otrovanih kraljeva

čija imena ne znaju
niti su za njih ikada čuli

niti s njima imaju ikakve veze
osim što su svi redom
oženili njihove uskrsle žene

sarajevo je jedini grad
koji je zatvorio svoj zemaljski muzej
i pouzdao se samo u povijest
izvješenu na licu

starog čistača cipela
na svojoj autobusnoj stanici

SOKRAT NA PSIHIJATRIJI

nemojte mi braniti da gledam
nebo u komadićima razbijenih ogledala
jer oni što me učiteljem zvahu
znao sam kako jedva čekaju
da mi zabiju nož u leđa
i tako prvo mišljah da sam Cezar

ali pogledajte što sam govorio
ja učim zapravo od vas
i svako od nas u duši svojoj nosi
komadić jednog velikog pisma
sreća je u susretu, sretjati treba
da se nađe ljubav u sebi
ta vatra što se pali sjenkom
onih koje tražimo
sjetite se, doktore
kad sam govorio da je samoća
samo vjernost
da je ljubav taj obruč od vatre
kroz koji vodi jedini put
do istine

znate li kako je samo blještav
i kratak put od četiri stoljeća
taj prolaz koji sam davno otvorio
u vremenu riječima
govoreći da filozofija niti poezija nisu
gomile skupljenog znanja
nego stanje i pitanje duha
kako se čovjek uzdiže i odvaja
od svoga vremena i zemlje
kako se polijeće
i leti
i ne bojte se, neću vas pitati sada
jeste li ikad letjeli, doktore

znate li kako je posljednja bosanska kraljica
okrećući potkovice na konjima naopako
uspjela umaći turskim potjerama
i kako je potom okrenula
potkovice u vremenu
da se vrati kroz stoljeća
i bude mi žena

znate li da žene umiju letjeti
noseći svoju pobijenu djecu
u očima tako vječito trudne
i što onda znate vi o začeću, doktore

o, Bože kako mi zamjere što govorim
s onima što su očito zlobni i zli
i zašto samo ne pišem
pjesme i knjige
ali ne radi se samo o tome
da mi je svako od njih, baš svako
bliži od cvrčka ili mrava, palminog drveta
sjetite se, doktore

i tada sam govorio
kako knjige ne znaju ćutati
na mjestima gdje zaćutati treba
i govoreći da ne znam ništa
provedoh život bosim nogama
crtajući svoju filozofiju po žučnim
i užarenim trgovima Atine
kad pustih sve svoje ovozemaljsko
da mi bude ironija
i uvod

prvi dio razgovora
stojim tako naspram sebe samoga
dok me optužuju da stvaram nove bogove
i pokazujem čovjeka, prolaze u vremenu
koje gradih za njega što stajaše ispred
znajući da i komadić neznanja
skriti može sav taj raskoš
i blijesak istine

zato moramo razgovarati, doktore
neka Platon napiše da nismo
dovoljni sami sebi
sjetite se
nema prave riječi za ćutanje

nema drugog načina da saznam
kuda su prolazili
sve to vrijeme idući za mnom
Meletos, Anitos, Likon, Juda i drugi

o, Meletose, ti čiji je daimonion
vrišteći naslutio u mojim riječima Krista
o, pjesniče zlobni
reci mi napokon istinu

Mensur Ćatić rođen je 7. juna 1959. u Doboju, Bosna i Hercegovina. Po zanimanju je pravnik. Djetinjstvo i mladost proveo u Odžaku, gimnaziju završio u Modriči, živio u Doboju, Sarajevu, Banjaluci, te Mađarskoj, Poljskoj i Danskoj.Danas živi i stvara u Visokom.
Objavljivao je pjesme i priče u časopisima “Odjek” Sarajevo, ,,Bosanska vila” Sarajevo,”Osvit” Mostar, “Avangrad” Sombor, “Riječ” Brčko , “Vpogled” Žalec – Slovenija, “Kul tim” književnog kluba “Branko MIljković” Knjaževac, “Tvorac grada” Beograd, “Svijet kulture” Zagreb, ” Polja” Novi Sad, “Diogenes” pjesnici i prozaisti sa područja ex YU, “Život” Sarajevo, “Žikišon”, “Poeta” Beograd, ,,Priča“ Beograd, ,,Književni pregled” Beograd itd.
Više puta je nagrađivan u našoj zemlji i regiji, a za pjesničku zbirku “Rutinski zahvat” 2007. god. dobio je drugu nagradu Mak Dizdar na pjesničkoj manifestaciji „Slovo Gorčina“ u Stocu.
Objavio je dvije knjige poezije: ,,Pjesme za drugo mjesto” IK ,,Zalihica” Sarajevo,2008. i ,,Eskimska ruža” IK ,,Bagrem” Gradište,Hrvatska, 2010…

Advertisements

5 komentara na “MENSUR ĆATIĆ

  1. Nisam mogao niti zamisliti veću čast i radost
    od ove koju su mi priredile svojom divnom gestom
    i riječima dvije po svemu istinski izuzetne pjesnikinje..
    Jasmina, velika mi je čast i radost vidjeti svoje pjesme
    na blogu Pjesnikinje čija je knjiga pjesama jedna od
    najboljih pjesničkih zbirki objavljenih u BiH u posljednje
    vrijeme i ne bih Tvoju predivnu kolegijalnu gestu kao ni
    Jagodine riječi mijenjao niti za jednu književnu nagradu
    ..bez ikakve namjere za pukim uzvraćanjem komplimenta,
    Jagoda Nikačević je jedna od najboljih Pjesnikinja koje
    sam ikada čitao..moje najiskrenije poštovanje i zahvalnost
    Mensur

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.