Branka Vojinović Jegdić : RAZIGRANO PUTOVANJE (prikaz)


( Prikaz knjige “Rasteš kao da te za uši vuku” Slobodana Zorana Obradovića)

Inspiracija je čudna vodilja koja pjesnika uzme za ruku i vodi svojim stazama dok on od riječi pravi ornamente koje klesanjem dovede do savršenstva. I mene evo, povede ta ista inspiracija da napišem pjesmu u prozi ne kao kritičar već kao čitalac koji je uživao.
Čitajući knjigu ,, Rasteš kao da te za uši vuku’’ Slobodana Zorana Obradovića u sjećanju pronađoh moje mlade godine pa se otisnuh s pjesmama na daleko i čarobno putovanje.Na tom dugom putovanju upoznah nade i strepnje, snove i nedoumice, poneku suzu ali i mnogo osmjeha.
Slobodan nas svojim vještim perom vodi u svijet u kome nema nikakvih kalkulisanja, dugoročnih planova ni kratkoročnih neuspjeha, ali ima mnogo snova i mašte. U ovoj bajci će se svako osjećati kao da je ušao u drugi svijet.
Tako otkrih kakva bi škola trebala da bude, zašto se postavljaju radoznala pitanja, kakav je hor kog napraviše životinje, kako nastaju simpatije i drugarstva i još mnogo odgovora na pitanja koja lebde na usnama. Zato prosto ne znam koja je od koje pjesme interesantnija, koja više privlači pažnju i koja je ljepša, ali ne želim ni da ih izdvajam jer se međusobno prekrasno naslanjaju jedna na drugu i čine stanice na kojima se odmaram na ovom lijepom putovanju. Odlazak u zoovrt je pravi praznik: zekan je odmah do njega, podsjećanje kako se igra žmurke, kupanje, dobijanje seke, putovanje na selo,… sve ove pjesme pisane na osoben način pun duhovitosti nakače osmjeh čak i mrzovoljnom oblaku pa neminovno nebom odjezdi.
Obradović sve to radi kao mag i umjesto marama iz svog čarobnog šešira, poklanja pjesme kojima oduševljava sve koji krenu na ovo putovanje, bez trikova. Poneka stanica je obilježena sjetom i tugom, ali već sledeća pruža veseliji nastavak putovanja da prosto uši bride jer se raste, ali se i leti, leti, leti,… na krilima mašte.
Pisati za djecu je veoma teško, jer to nosi veliku odgovornost ali i radost onima čiji su pogledi iskreni i radoznali, a srce širom otvorenih kapija prima sve nas bez ikakvog uslovljavanja. Darovanje ovakvih pjesama je samo mala pažnja za njihovu beskrajnost.
Slobodan Zoran Obradović ovo putovanje završava savjetom kako biti bolji od sebe, a ja u moj album sjećanja slažem prekrasne slike i savjetujem da pročitate ovu raspjevanu knjigu, jer ćete zasigurno biti bolji od sebe. Valjda se zato ja pronađoh sebe u ovoj pjesmi, a vi otkrijte gdje ste se zagubili.

TATA I SIN
Tvoje je vrijeme buduće,
A moje je vrijeme prošlo…
Ti kažeš – kada će,
A ja – kada je došlo?
Ti rasteš,
A ja sam sve niži!
Ti nebu blizu,
Ja zemlji bliži…
Za tobom se klinke okreću,
Od mene se okreću žene!
Tebi noga trči,
A meni neće da krene.
Ti kažeš – da trkneš,
A ja – da se odvučem.
Jedino ležim više,
Tu te do nogu potučem!

Slobodan Zoran Obradović

Advertisements