Slobodan Zoran Miletin Obradović


Vir

Svako ima neko mjesto
Gdje izgubi ludo glavu!

I ja na to mislim često
I na modru boju plavu.

To je boja tvoga oka
– Vira – topla i duboka.

Da se borim nemam čemu,
Utopih se ja u njemu!

Ženo!

Ti si centar mog svemira
Ti si moja zadnja nada
Izvor stvarni svih nemira
Krajnja tačka moga pada

Ti si sila što me vuče
Uvis gore što me nosi
Hladna kiša koja tuče
I koraci nježni bosi

Ti si sunce koje peče
Lahor nježni što čarlija
Sablja ljuta što me sječe
Pjesma nježna koja prija

Voda žednom na izvoru
Oko vrata omča teška
Oprost tiha na umoru
U životu moja greška

Neprilagođen

Ne želim nikom da se dodvorim.
Ne želim rep da podvučem.
Hoću da riječ govorim,
Da laž do nogu potučem!

Kažu da sam neprilagođen,
Da neću da živim sa mirom,
Ali ja sam takav rođen.
Pa zar život zovete hirom?!

I šta bi to trebalo – da vam se svidim?
Da čučnem, bauljam i šenim?
A, sebe od sebe da se stidim!
Hvala, ne,
Ja sebe suviše cijenim!

Slobodan Zoran Miletin Obradović, rođen u Beranama 18.03.1962. godine. Osnovnu školu završio u Gusinju, Gimnaziju u Plavu, a Ekonomski fakultet u Podgorici 1984. godine. Živi i radi u Bijelom Polju.
Objavio je knjige poezije i proze „Korak po korak san po san“, „Neprilagođen“ i knjigu poezije za djecu „Rasteš kao da te za uši vuku“. Pokrenuo ideju za nastanak, i bio urednik zajedničke knjige 36 autora ex Yu „Stihom govorim“ u kojoj je objavio i svoje pjesme. U pripremi za štampu je knjiga poeyije „Tražim te“.

Advertisements