Nakon pola stoljeća



(Ivi Andriću)

Promiče decembarska izmjena šarolike zvonjave
promrzla mješavina sumračne magle (bez)dana,

gledam kako se sa tvoga voštanog lica odbija sjaj
kristalnog osvjetljenja Stockholm Concert hall-a,

podsjeća me na zrake pune mjesečine te davne noći
kad smo hvatali prah Latinluka u letu ka Miljacki,

govorio si usud ti rovari neulegle grobove predaka
a majka bez doma teško će ugrijati hrapave ruke,

nesreća je bila i naša jedina dopuštena adresa
na kojoj su čamila nedovršena memljiva pisma,

mastilom i vrelom tišinom zauvijek urezana hartija
tvoj jedini je dar sačuvan u oguljenoj sehari sjećanja,

spustio si tada nesigurnu blijedu ruku na moje rame
dok sam sramno izmicala vlažnojektičavom dahu,

jer bosa stopala morala su naći sigurnu prostirku
kojom sam samo tri zime rata gazila kao žena,

vidim ti se utapaš u mnoštvu elegantnih frakova
u crnoj boji kojom sam zatočena skoro pola vijeka.

Jasmina Hanjalić

(Bosanska vila br. 53-54, maj-juni 2012: 2)

Advertisements

2 thoughts on “Nakon pola stoljeća

Add yours

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s

Blog na WordPress.com.

Gore ↑

%d bloggers like this: