Aida Šečić – Nezirević : Drvo života


524879_10150910617383809_1998558591_n
Danas sam bila kod psihijatra. Jer sam te sanjala.
Opet. Opet.
Klatiš mi se pred očima. Obješen. Onakav kakvog te nisam vidjela. Onakav kakvog su te opisali. U novinama. Strana 8, rubrika crna hronika. Nađen. Godina 27. Su(ici)d – razlog poznat. Klatiš se po mom snu. Oči ti okrenute ka gore, jezik isplažen.
Modar, mokar i morbidan.
***
Ti si, budala, znaš. Nije tebi to trebalo. Voljela sam te. Poznavala sam te. I znam tačno šta se odigralo u tvojoj glavi.
Sjećaš li se…
Ja: Odakle ti pare za to, ljubavi?Znam da ti je plata mala.
Ti: Daidža, dijaspora…
Ja: Zar je baš tako darežljiv?
Ti: Ima taj love ko blata…
E, mrtvi sestriću iz Bosne… Sumnjala sam ja u tog tvog nikad viđenog daju iz zemlje meda i mlijeka, u njegovo stanje, slanje i postojanje. Sumnjala sam, ali, eto, kontala sam, odrastao si momak…zreo…voliš me…ne bi me, valjda, lagao…izmišljao… Ko je, uopće, u te naše tri zajedničke godine, govorio o parama…ko je za njima žudio, čeznuo..? Ja sigurno nisam. Žudjela je tvoja vizija mene. Mene kao prelijepe, prepametne, savršene, magistrovane kučke, koju može zadiviti, recimo, nešto poput posjete Dubaiju. I tvoja vizija samoga sebe, noćnog čuvara u banci. Kao manje vrijednog. Kao manje važnog. Kao duhovnog kepeca.
Kad su otkrili da si ih par godina potkradao (šta si mislio – da neće!?), podigli su tužbu. A ti si, kukavče, umjesto dostojanstvenog priznanja, umjesto par godina u ćuzi (ne bih te ostavila, kunem se, previše sam te voljela), izabrao stari, izborani hrast.
***
Vrijeđali su me optužujući pogledi nakon tvoje male, glupe predstave. Priznajem. Jesu. Krenem negdje – recimo, do granapa – a pogledi brže-bolje za mnom. Desno, lijevo, jutrom, s večeri. Mali je ovo grad. Veliko je ovo selo. Trajalo je to neko vrijeme. S vremenom su prestali. Nove su mahalske drame bile na repertoaru. Ali ti, dušo, ti si nastavio da me slijediš i mučiš. Nakon što si mi u slast požderao savjest, uvalio si mi se u snove. Trideset godina stanuješ u njima i ne plaćaš stanarinu. Pa da mi barem ljudski dođeš pred oči! Ali, ne! Ne sanjam te lijepog, zdravog, nasmijanog. Ne sanjam te kako skijaš, plivaš, trčiš. Ne sanjam naše vikende na Jahorini, ni vrela ljeta u Istanbulu. Te šarene laže, kupljene prljavim, griješnim, tuđim novcem, otišle su u vjetar.
Onaj isti vjetar koji je zaljuljao i tvoje mrtvo tijelo.
***
Udata sam žena, znaš. Imam troje djece. Imam trosoban stan. Imam muža. Ušao je u moj život u vrijeme kad sam bila prazna. Ušao brkova umrljanih pivom i dobrim humorom. Mislila sam -drukčiji je od tebe. Završio je fakultet. Zar mi je važno?, pitaš. Nije, budalo. Nije. Ali tebi je bilo važno.
Zato si i učinio to što si učinio. Zbog glupog kompleksa manje vrijednosti.
A iskreno, dragi, bila sam sita kompleksaša. Sita i presita. Mislila sam o njemu – ovaj je stabilan. Mislila sam – tu smo negdje s platom, s obrazovanjem, s fizičkim izgledom. Jednaki. Nema superiornost, inferiornosti, gluposti, kao s tobom. Nema.
I znaš šta? Zeznula sam se. Prve ture pive, prve bračne godine, bile su vesele. Daj, hajde i ti jednu…hajde, stroga ženice…Sljedeće su bile peckave i bazdile su jače: Hajde, ženo, recider mi, koliko si ih prije mene primila?…
A onda je uslijedilo…ne pitaj…
Sad se ti kao čudiš. Što se nisam razvela. Ja, magistrica. Ja, ministrica. Eeeej…pitali su me to mnogi. Udarao? Jeste. Udarao djecu? Dovoljno im je bilo gledati kako udara mene. Udara li me sad? Manje, već je ostario. Nema se snage.
Bježala sam s djecom često kod rahmetli tetke Selme i tetka Fahrudina. Sjećaš li se tetke Selme i njenih kolačića s makom? E, kod njih sam se sklanjala. A on, moj muž, pijan je razvaljivao njihova vrata. Šakama. Nogama. Jednom i letvom. Tetak se htio tući sa njim. Ne dadoh. Tetka me molim da mu se ne vratim. Vratih se.
Po nove udarce. Po još. I još.
Zašto?, pitaš. Pitaš, a znaš. Znaš i uživaš. Smiješ mi se s onog drveta. No, nećeš ti mene, kukavico, tako lako preći.
***
Otišla sam psihijatru danas. Psihijatar me pitao o svemu. O njemu. O djeci. O tebi. Sjedili smo na bijelim kožnim foteljama. On je imao bijeli mantil. Ja sam njemu sve rekla. Kako si bio čuvar u banci. Kako si krao novac. Tuđi novac. Kako sam te mnogo voljela.
I kako te nema više.
Psihijatar je rekao: Dobro. Više ga nema. Već trideset godina ga nema. Uzeo je bijeli papir. Nacrtao je crnu tačku. Rekao je da nisam ja kriva. Zato što te nema. I da se ne moram kažnjavati. Da ne moram primati udarce i slomljene čaše u glavu i brisati masnu juhu s bijelih zidova samo zato što si ti imao komplekse.
Zato što si ti krao pare da zadiviš mene, koja to od tebe nisam tražila.
Zato što si ti sam sebe objesio.
Na drvo. U šumi. Pokraj našeg grada. Prije trideset godina.
Rekao je da se slobodno mogu razvesti. Od nasilnog muža s brkovima mokrim od pive. I da ja nemam grijehe koje trebam ispaštati.
Šta kažeš na ovo? Ljut si? Bijesan? Ha? Voliš ti da ručkaš moju savjest, pa ti ovo ne ide u prilog. Ne ide, ne ide. Znam ja.
Ti i on. Obojica ste kreteni. Kompleksaši. Kukavice. Kasno je za vaše podmukle planove. Da mi sjednete oba na leđa. Jedan danju. Drugi noću. Da me gušite trulim dahom alkohola i smrti.
Moja me djeca zovu – mama, mama. Ona me trebaju.
A vas se dvojica klatite.
Mrtvi ili mrtvi pijani. U paklu ili raju.
Zbogom.
Ja noćas neću nikoga sanjati.

(Priča je uvrštena u zbornik “”Pitchwise” 2012.)

Aida Šečić Nezirević rođena je 1978. u Zenici. Živi u Sarajevu, radi kao lektorica. Voli strane jezike i pisanje.
Višestruko je nagrađivana za svoje priče, zastupljene i mnogim regionalnim zbornicima, dobitnica nagrade “Fra Grgo Martić” 2011 za zbirku poezije itd..

Advertisements

One comment

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s