Bili smo radoznali i smjeli


Snijeg
Svako u gradu zna za napuštenu kuću na kraju ulice Safeta Isovića. Oko te kuće su se vrtjele razne priče i anegdote, ali niko ne zna koja je istinita.

Pao je snježni pokrivač i moji drugovi i ja smo se spuštali niz brdovitu ulicu. Kada je nam je to dosadilo, sinula mi je ideja da odemo u napuštenu kuću na kraju ulice Safeta Isovića.

Bili smo radoznali i smjeli, niko nije želio priznati da ga ja strah. Svi smo svi pristali i krenuli. Dok smo išli, noge su nam klecale, niko nije smio riječ da progovori od straha. Nakon dužeg gaženja po mokrom i hladnom snijegu stigli smo do kapije prekrivene snijegom. Dok smo otvarali kapiju, čulo se blago škripanje zahrđalih dijelova.

Znali smo za sve priče, barem za one strašne. Polako smo se kretali prema vratima. Vidjeli smo otiske nečijih zimskih cipela sa velikim đonom. Prvo što mi je palo na pamet je da neko strašan tu živi. Došli smo do kućnog praga. Otvarali smo vrata. Očekivali smo nešto što će nas nasmrt preplašiti, ali ništa nismo vidjeli.

I danas, nakon deset godina, još pokušavam otkriti ko je ostavio one otiske u snijegu.

Benjamin Hanjalić (13)

Advertisements

7 comments

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s