Aida Šečić Nezirević: KATARINA BOSANSKA


458147_424695530880579_1891424011_o

(Trećenagrađena pjesma konkursa časopisa AVLIJA)

Zvono.
Klati se s kraja na kraj zvonika.
Golemi goli zidovi bičuju ga do krvi.
Bože, da li ga boli to beskrajno udaranje
iz stoljeća u godinu, iz godine u mjesec, iz mjeseca u dan?
San.
Sinoć sam snila buntovnu Bunu.
Dida i Starce i Goste časne, plemenite.
I sebe u bijeloj odori kako romorim neku
molitvu koje se ne smijem nikad, nigdje sjetit’ na javi.
Grad.
Križaju se ulice, kupole s križom na vrhu,
ja činim križ na grud'ma, šapćem:
‘Zdravo, Marijo, blagoslovljena Ti među ženama’. Šapćem,
da sperem onu zaboravljenu, zabravljenu, zabranjenu molitvu iz sna.
Mlijeko
kojim je ovaj Grad podojila matera vučica
šumi mi, šišti u prsima ko ona Buna buntovnica.
Konjska mi kopita krvnički kaskaju po grudima. Kaplju
i mlijeko i gnoj i znoj iz mene po tome kamenom podu.
Zvono.
Klatim se s kraja na kraj zvonika.
Okrutni goli zidovi bičuju me do krvi. Ja,
kraljica mrtve zemlje, s krunom od mrtvoga mesa,
pucam ko blagajski kamen, sama, između dva svijeta.

Advertisements

2 comments

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s