Fuad Kovač: SRETANJA U ULICI SIME MILUTINOVIĆA


Fotografija1892
„Piši pjesme, pusti priče“ – Nenad mi je jednom
odbrusio u ulici Sime Milutinovića. Dvije hiljade i
neke godine. Sve je to bilo nekako prijateljski.

U toj ulici sam često sretao prijatelja Acu Ljiljka.
Ne srećem ga više.
U toj ulici sam često sretao Velju Miloševića.
Ne srećem ga više.
U ovoj ulici sreo sam odmah poslije rata i Aliju
Isakovića. Ne srećem ga više.
U ovoj ulici sreo sam još barem deset ljudi kojih
više nema.
Možda sam sreo nekog drugog čovjeka ili lopova,
kojeg nema.
Ko zna?

Ja ne znam šta se desilo sa ovom ulicom?

U toj ulici često sam sretao Admirala koji je tražio
od mene da pišem pjesme. I kojeg još podobro
ima.
„Darovit si, mali. Imaš dobru liriku. Samo piši?!“
-govorio je.

Dođe mi da zaobilazim ovu ulicu u kojoj dugo već
„živi“ Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti.
Asocira me na buduću pomisao – ko će nas tamo
ostaviti da ostanemo.

Aco mi se samo u sjećanju osmjehuje.
Velju ko da ponekad vidim na piću „kod invalida“

(Ilidža, 6.3.2006.)

Iz zbirke pjesama DALEKO OD MOJE VODE

Advertisements