Milovan Lalović


milovan
OSMIJEH

Ne govori ništa već ćuti,
čuj kako grgolje podzemni zdenci,
sjedi kraj mene na ovaj žuti
maslačak u sijenci.

Ne diraj vodu sa toga bunara,
jer ta voda je živa,
postoji jedna priča stara,
ta voda je sniva.

Vjeruj mi da su ti zdenci tekli,
još kad su vile i konji vrani,
pali tu skupa,
o, to su rekli i meni lani.

Ne vjeruješ? Ipak nemoj da piješ,
mogla bi duša da ti svene,
dodji, ne bježi, zašto kriješ,
taj osmjeh od mene.

BLAGO ONOM KO RANO POLUDI

Blago meni đe poludjeh, ljudi,
blago moja nedozrela mašto!
dje ja vidim da sjede neljudi,
drugi vide čojstvo i junaštvo!

Meni pamet nikako da stigne,
ozbiljniji nisam od đeteteta!
đe ja vidim da pas nogu digne,
drugi kažu-svaka mu je sveta!

Meni pamet dolaziti neće!
blago meni, blago dovijeka!
Đe ja čujem da čaktar klepeće,
drugi slide učena čo'eka.

Oj pameti glave mi napsle,
ti potraži bolje mjesto đe je!
Drugi vide boeme vaskrsle,
dje ti čuješ ovce kako bleje!

Ni radjat se, možda, nisam treb'o!
Sav mi svijet naopačke stoji!
Samo nebo još je uvijek nebo,
i još niko zvijezde ne izbroji!

I ne želim pamet da mi dodje!
Blago meni, sav sa svijet čudi,
dje mi život u veselju prodje,
blago onom ko rano poludi!

TOČAK SUDBINE

Vrti se točak, tkaju se niti,
pletu se šare sudbina raznih,
u tkanju se ništa ne može skriti,
sreća, ni suze očiju praznih.

Tkajte se, tkajte sudbine ljudi,
na istok, na sjever, na zapad i jug,
sudit će oni što im se sudi,
kad točak okrene sledeći krug.

Tkajte, tkajte božije ruke,
istkajte svima po mjeri sag,
namotaću šaru ja svoju ćutke,
pred Boga kad dođem, da ne budem nag.

Milovan Lalović (1979.) je crnogorski pjesnik i pisac. Od 2005. član je Književne zajednice Mirko Banjević iz Nikšića.
2006. objavio je prvu zbirku pjesama “Zabranjen vrt”, a zbirka pjesama “Prividi” i roman “Alfa”, na grčkom jeziku, objavljeni su mu 2010. .
Trenutno živi i stvara u Atini.

Advertisements