Todor Živaljević Velički


todor
TETRAPTIH ZA ORFEJA

Da l ljubav je to

1.

Da l ljubav je to
Kad nisi tu a na korak si od mene
kad me dijeliš cijelu a sve više me ima

Kad osjetim – neuhvatljiv da si
da mjesečev si zrak
da vazduh si

Kad shvatim da nemiru su tvom
ruke moje
širom okriljene

2.

Da l ljubav je to
kad pantomime rječnik otvoriš
i progovoriš umno
o pticama i bilju
kad te slušam
do zore
netremice

Kad od dragosti nekakve
gotovo nestvarne
od uranka do povečerja plačem
do posljednjeg daha
iako ne znam zašto

Kad shvatim da poglavica si plemena nježnog

Kad spoznam da bolje je što stigao nisi
da kažeš svoje najnježnije riječi

3.

Da l ljubav je to
kad izrekneš ljubavnu tajnu
a kao da si izrekao
svijeta vaskolikog
ljepotu beskrajnu

Kada odsustvo tvoje otkucava
ritmom nestvarnog sata

Kada me ispijaš pregrštima prozračnog sna

Kad nisi tu
a dišeš duboko iza mojih leđa
prisustvom svojim
iza ogledala

Kad si sličan svakom
a jedini samo

Kad buncanjem me dijeliš i udvajaš

4.

Da l ljubav je to
kad izgovaraš moje ime
a kao da molitve u brojanice razbrajaš

Kad se ne bojiš da odbaciš
sve što nisi snio
što si smio
nesvjesnoj da mi kažeš:
Na dlan ti, svijete moj, ljubičasti!
Na dlan ti snovi moji nježni i odvažni!

Podgorica, na Veliki Gospođindan 2003.

TETRAPTIH ZA EURIDIKU

Ljubav je kada postoji osoba neka što te čeka
koja bi pošla za tobom- ako treba- na kraj svijeta

1.

Ljubav je kada te pogled snen – uprkos zimi svijeta
svijećom srca može ogrijati

Kad duša okrilati
za glasom Čarobnog Frulaša
ka Tragu ljubavnom
usred Velikog grada
il bilo gdje

Ljubav je kada pred tobom prhnu
promrzlog djetinjstva ptice
pod strehama davno oronulim

Kada odsustvo tvoje izbije otkucaj čežnjivog sata

Kada mimo svijeta prolaziš i ne primjećuješ ga

Kada te noći jedne – srmom ozvjezdane
trnci obuzmu
do bola

Kada izrekneš ljubavi Tajnu a kao da si izrekla
mudrost svu i Ljepotu beskrajnu
u ritmu srca svog ritme vascijela svijeta

Kada osjetiš da bez njega pusta je ova planeta

Kada kažeš opčinjeno: nema trena u kome nisi
kad objave glasi nestvarni a sasvim sasvim bliski
samo Ti
samo Ti si

2.

Ljubav je u tome što se kraj rijeke u tajnosti događa
kad sjeni se dvije sretnu a pogledi ukrste
kad se nježne ruke u pletenice spletu

Kada zaiskri i zapjeni sve oko nas
i sve izgubi značaj

Kada Te zavede na varljiv put od mjesečine
nestvarno koščata a blaga ruka

Kada kažeš opčinjeno: nema trena u kome nisi
kad objave glasi nestvarni a sasvim sasvim bliski
samo Ti
samo Ti si

3.

Ljubav je kada postaneš tačka oslonca nečija
nedoumica il snevna java

Kada bez pitanja odeš prema oblaku punom kiše
prema pticama kamenju il bilju
prema Izvoru Neba što se nesebično otvara
licem svojim prema Tebi

Kada si nekom tek upoznatom potrebna
kao voda
kao vazduh

Kad si jedino blago
nada jedina
jedino sve
i drago

Kad se na pjeni od mjesečine preobraziš u san
i uzneseš u vječno

Kada si u stanju da voliš toliko jako
da zaboraviš na sebe
i na svijet

Kad se u tvome najčistijem osjećanju
otvori beskraj vaseljenskog eona

U nemiru besanice prve kad prepoznaš
nemir života cijelog
koji se sabrati ne da u albume od uspomena

Kada kažeš opčinjeno: nema trena u kome nisi
kad objave glasi nestvarni a sasvim sasvim bliski
samo Ti
samo Ti si

4.

Ljubav je kad se predaš Snu što te sa vječnim spaja
kada zapjevaš – pjesmu molitvenu – bez kraja
Kada nema potrebe da shvatiš šta se događa
kada bez riječi razumiješ sve i znaš sve

Kad si u Jednom sva i dovoljna sebi
kad si dostojna Postanja

Kad obeznanjena zalebdiš za Orfejevom sjeni

Kada te poljupci neki
nestvarno daleki a sasvim bliski
pomiluju blago

Kad na vjetru snovi Ti dolete
sa sjevera il juga

Kada u sijenu mokrom prepoznaš miris
ljubavnih trava
uz nestvaran osjećaj stapanja s podnebesjem

Kada postaneš neotuđivi dio svega
i ne znaš zbog koga i zbog čega

Kada u svemu prepoznaš misao uzvišeni
Sa nejasnim predosjećanjem da sve postoji radi tebe i radi njega

Da je samo za vas Dvoje – sve to stvorila
Goruća ova planeta
Il svemoguća
Svemoguća
Gospodnja ruka.

Plav – Podgorica, 10-15 avgust 2003.

Todor Živaljević Velički ( Peć 1950.) diplomirao na grupi za jugoslovensku i opštu književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu.
Poezija i proza prevođeni su mu na ruski, engleski, njemački, bugarski, makedonski i italijanski jezik. Dobitnik je nagrada na anonimnim konkursima za kratku priču, te nagradama „Risto Ratković”, „Marko Miljanov” (UKCG), „Mihailo Lalić” („Komovi”), „Ćamil Sijarić” (KPZ Pljevlja) i „Pečat” u izdanju „Unireksa”.
Živi i radi u Podgorici…

Advertisements

3 comments

    • Slažem se Nikola. A da govorim istinu, evo još jednog detalja: ovu pjesmu mi je sam autor dao u pismenoj formi, te sam sjela i kucala, a sve da bi i moji prijatelji i oni koji slijede Književni kutak, upoznali autora.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s