DRAGANA TRIPKOVIĆ


DARG

VJETAR

Da li je samo nostalgija
ili to osjećanje što dođe poslije duge i teške smrti
znači ponovno rađanje?
Preobražaj. Papisa.
U kartama stoji prazan prostor,
namijenjen spavaču koji sanja Mjesec.
Takvima što vjeruju u predskazanja i vještice
ne bi valjalo da budućnost dolazi prije nego je potrebno,
jer bi uvijek bili nespremni za nju.

Budala je eto, ponovo krenula na put,
probuđena kao manifest uspavane materije,
ove, koju smatraju praznim prostorom,
Kao vladarka podzemnog svijeta,
Persefona, Neizbježna.
Bez tijela, krvi i kostiju, kao misao bijesna
kreće,
preko beskrajne samoće, bez druga i prijatelja.
Vode je koroz dvije trećine vječnosti
Geometrija i Logika,
Lúda je vidim, opet krenula na put…

***

Krunisana tijarom od žada, izabrala je tebe,
otpuhnula te lako kao vjetar sjeme
sa čempresa,
U slavu ljepote i taštine,
U ime živog mesa,
krvavog i jedrog, na početku,
a na kraju…
Ovog puta neka bitka bude za Svijest
čije pomarčenje dolazi najavljeno.

Pravo u novo ime!

Sa mirisom lavande, u svaki tuđinski grad,
neka ti njihove betonske mape budu dovoljne
za sad, za odgonetanje onoga što si izgubio
u mokrim četvrtima ženskih dobrih namjera.

Uz muziku koja je prah na notama
Romeovog Posvećenja proljeću,
(drugog) Romea, gospodara izbezumljenog gledaoca,
Ti budi ples novog vijeka,
budi promaja starog pozorišta.

***

Svi putevi po moru nude izobilje –
bisere u slanim kapljama sa jedara,
sa krila morskih ptica,
blago sarkofaga starih kraljeva,
ali se nećeš obogatiti,
kad si odmalena slab na sirotinju.

Putuj bez prtljaga na ovo ludo hodočašće.
Nije li svaka ideja o spasenju luda?

Rasipaš se kao tovari začina iz Indija, Južnih
i Sjevernih polova, otkud sve ne,
u sudarima duvanskog dima i grkljana,
u zagrljajima tuđih nafaka.

Volio bi nekad da je i tvoja borba izmišljena
kao zabrinutost bogataša za sitnice poput bôja,
Ljeta su kod nas divljačka i bijesna,
pod kosim nebom,
samo te maestral i neka
misao nesvjesna podsjeti da si čovjek.
I da pogledom u nebo
možeš biti sa bilo kim na svijetu.

***

S godinama gledaš mnoga umiranja.
Smrt je uzbudljiva priča,
pa je se ne bojiš,
već osjećaš radost što si živ.
Nadmoć nad mrtvima!
U tome i jeste ljepota opstanka,
ta dva čudovišna ljubavnika.

U strasti su svi ljubavnici kao čudovišta,
marionete Tanatosa…

Samo se ti drži vjetra,
on se jedini iznova rađa.

UMBERTO D.

Čak i na petom spratu
katkad se čuju zvona
što vise o vratu
neke proljećne životinje.
Nedaleko od novih zgrada,
sagrađenih zbog popunjavanja prostora,
zbog sjevernih ljudi,
koji dolaze u grad kao poslije dugih i teških ratova,
nalaze se ciganske čerge.
To je novi polis.
To je grad sa bojama Amarkorda
i tugom Vitorija De Sike.
A niti je bilo ratova,
niti je bilo istorije,
samo dosta tuge.
Beskorisne tuge.
I jedan pas.

NOVE ZGRADE

Ovi, iz novih radničkih zgrada
djecu hrane ispred ulaza,
na pločnicima, pored automobila,
psećih govana, opušaka sa visokih spratova.

Krug se zatvara u neoliberalizmu,
u nelagodi zbog śutrašnjice.

OSTRVO

Važno je zvati se tako
kao ti.

Onda možeš ukrstiti
pogled sa putnicima na brodu,
dok promiču
pored tvog ostrva.
Taj pogled je sličan samo
po tuposti.

Ostrva su pitanje izbora.

Jutro je izmiješano pravilima
nestajanja. Sva ta jutra i pravila
služe da samo ubiješ
dosadu…

Ništa ne donosi tako ozbiljne
zaključke,
kao kad se nađeš ispred kapije straha.

Važno je biti
na ostrvu.

Otud’ se bolje vidi,
kaže Prospero.
Melanholija te svakako sačeka,
pa makar pala sa palminog drveta.
Pravo u tvoj strah,
pravo u tvoj zaključak.

Važno je pristati sada
na sebe.

Ne pristati na ono Prije,
niti ono Unaprijed.
Sve ostalo su imena,
ostrva, imena,
ostrva,
ostrva.

DRAGANA TRIPKOVIĆ, je rođena 26. Aprila 1984. Godine na Cetnju. Završila je studij dramaturgije na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju, u klasi prof. Stevana Koprivice. Bila je saradnik na dramaturgiji u Crnogorskom narodnom pozorištu, na predstavi “Don Žuan” Ž.B.P. Molijer, kao i na predstavi “Vjera, ljubav, nada” E. F. Horvat. Objavljene su joj drame “Biljke za kraj” i “Smjena”. Objavila je zbirke poezije “Prevarena duša” 2000. (izdanje: KZP – Podgorica), “Ljubav je kad odeš” 2005. Godine (izdanje: Plima – Ulcinj), drugo izdanje 2006, te “Pjesme” u izdanju kuće “Antibarbarus”, Zagreba 2008. godine. Pjesme su joj prevođene na engleski, ruski, poljski, italijanski, letonski i albanski jezik. Dobitnica je nagrade fondacije “Anna Lindh” za kratku priču 2012. i 2013. godine. Koautorka je dramskog komada “Poglavlja 23 I 24” izvedenog na Festivalu internacionalnog aternativnog teatra FIAT- 2013 u Podgorici. Jedna je od osnivača Alternativne teatarske aktivne kompanije (ATAK).

Advertisements