Danski pjesnik Niels Hav u Brčkom


Danski pjesnik Niels Hav će 29.11.2013. u 15 h promovisati svoju knjigu “Udate žene u Kopenhagenu”, u prostorijama Gradske knjižnice Brčko.

Književnik Niels Hav živi u Kopenhagenu. Objavio osam knjiga poezije i kratke proze. Njegove pjesme prevedene su na mnoge jezike (između ostalih na engleski, portugalski, španski, italijanski, srpski, makedonski i turski).
Niels Hav
“Poezija Nilsa Hava je i angažovana. Njegova kritika savremenog društva plasirana kroz nesposredno iskustvo malog čoveka posebno je vidljiva u pjesmama u kojima govori o svom radničkom porijeklu (npr. u pesmi “Dijalekt”) i svojoj porodici (“Posjeta mog oca”). Samo naizgled jednostavne i napisane jezikom svakodnevice, njegove pesme su višeslojne i pune pitanja, koja žive
u nama još dugo posle čitanja. Čitalac se magijom poezije pretvara u Nilsa Hava – buntovnika toplog srca.”
(Milena Rudež)

Bibliography

Udate žene u Kopenhagenu (2012), Bosnia, ISBN: 978-9958-644-10-8
De Iraanse zomer (2011), Holland
Als ik blind word, Holland 2011
De gifte koner i København. Poetry – Jorinde & Joringel, 2009.
We Are Here. Poetry translated by Patrick Friesen & P.K. Brask, Toronto 2006.
U Odbranu Pesnika. Poetry translated by Tatjana Simonović & Milena Rudež, Belgrade 2008.
Grundstof. Poetry – Gyldendal, 2004.
Nenadeina Sreka. Poetry translated by Zoja Drunova. Spektar Press, Macedonia1997.
Når jeg bliver blind. Poetry – Gyldendal, 1995.
God's blue Morris. Poetry translated by Patrick Friesen & P.K. Brask, Crane Editions, 1993.
Den iranske sommer. Short stories – Gyldendal, 1990.
Ildfuglen, okay. Poetry – Hekla, 1987.
Sjælens Geografi. Poetry – Hekla, 1984.
Øjeblikket er en åbning. Short stories – Hekla, 1983.
Glæden sidder i kroppen. Poetry – Jorinde & Joringel, 1982
Afmægtighed forbudt. Short stories – Hekla, 1981.

ŽENE IZ KOPENHAGENA

Opet sam se zaljubio pet puta
u pet različitih žena tokom jedne vožnje
autobusom br. 40 od Njalsgade do Osterbroa.
I kako će onda čovjek držati sve pod kontrolom?
Jedna od njih bila je u krznu, a druga u crvenim gumenim čizmama.
Jedna je čitala jeftine novine, a druga Hajdegera
– a ulice su bile preplavljene kišom.
Kod Amager bulevara ušla je jedna princeza,
do gole kože mokra, euforična i žustra,
i potpuno me oborila s nogu.
Ali ona je izašla već kod Policijskog trga
gdje su je zamijenile dvije kraljice s vatrenim maramama,
glasno kokodačući na pakistanskom sve do Gradske bolnice,
dok je autobus ključao od poezije.
Obje sestre bile su jednako lijepe, zbog čega sam poludio za njima
i odmah počeo planirati novi život u selu blizu Ravalpindija
gde djeca rastu uz miris hibiskusa i gdje njihove očajne majke
pjevaju dirljive pesme dok se sumrak spušta na beskrajne pakistanske stepe.
Ali one me nisu ni pogledale!
A žena u krznu je plakala krijući se iza svoje rukavice, kad je izlazila u Farimagsgade.
Devojka koja je čitala Hajdegera odjednom je zatvorila knjigu
i pogledala me tako podrugljivo kao da je upravo vidjela gospodina Ništariju.
I kad je izašla sa svima, moje srce je bilo slomljeno po peti put.
Eto kako je život surov!
Nastavio sam još dvije stanice, prije nego što sam odustao.
I sve se uvijek tako završava: Stojiš sam na ivičnjaku I sisaš cigaretu napaljen i razočaran.

© Niels Hav
Prevela sa danskog: Milena Rudež

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s