Tomislav Dretar


dretar

Ciganska fuga

Toplu si mi postelju pripremila
majko najbrižnija od svih majki

Toplu postelju prostrla si mi
Toplu postelju od Aljaske do Bengala

Toplu postelju od najmekšeg perja
Da utonem u san Da utonem u san

Da sanjam da sanjam
Da sve ovo bude samo običan san

Da su mi u Rumunjskoj noge lomili
Da su me u Njemačkoj kao zvijer odstrijelili

Da sam u Jasenovcu bio na križ razapet
Da sam u Trstu bio na tržnici prodan

Toplu si mi postelju pripremila
Da utonem u san Da utonem u san

Da sanjam da sanjam
Da sve ovo bude samo običan san

Sigurna jesen

To što mi donosiš
neću uzeti.
Ti jesi tišina
I list ćeš biti
u mojoj knjizi
o čistoj ljubavi,
kad prihvaćaš me
odrješito.
Mene koji razodijevam
planinske vrhove
i koji iščeznuće jesam.
Toga što mi donosiš
kao vlastitog tijela
odričem se.
Ja koji slutnja jesam
I koji ću tvoj
tvrdi ležaj biti
usmjeravam te
k sigurnoj jeseni.
Tebe koja si tišina
u kapi kiše,
u jezero kad se otapaš
unoseći svoju suštu nemoć.
O moja prva riječi!

Sporni su tvoji časovi

Ti njih otvaraš jutarnjom
Tišinom. Oni tebi tvrdu čamu
Daju. Ključ ti pružam od vina
Rujanskog. Jesenskom vjerom
Prijeđi sporni prag. U dom
Neočekivanih gostiju za
Tobom će poći šar zvjezdani.
Unutra, u vremenu kad si
Rastvaraš se i tečeš novom
Maticom. Svojim večernjim slapom
Obilaziš ovaj otok, njegove
Obale, vatru u večernjoj kosi.
Pruži ruku preko bivše čame.
Taj nam sat otkucava sve tiše.

Bogumilska ostavština

Kad se u Ivanskoj noći
Zemlja zgrči u rađanju

Kad iz stećka raspolovljenog
Samotni Kulin u vrijeme kroči

U raspletene vlati noći
Slap mizike vodene
I sulude modre oči
U rascvalo čelo povratnika

Kao grmljavina iznad ljeta
Kao utroba načeta
To je neminovnost i
Dobrohotnost tisućljetnog djeteta

Šutnje čelo pritišću
Riječi tlak mučnine nose
Te žute teške riječi
Na česmi srpanjskoj

Kamenom u oko
Kamenog u sintagmu
Nasljeđe kosti slomljene
Tri pljuvanja u praznu prošlost
Da iz crne kuje
Mlijeko kapne
Na kamen da padne
Kamen da se raspadne
S Bosne urok da odpadne

Zatim idu svici ispod trnja
Zatim idu dusi vaseljenom

To muzika to se vino
To hajdučija to čovjek se
Trgnuo u nama
Djeco bogumilska

Hrvatova molitva Bogu 1991. godine

Rekli su nam – siđite pod zemlju!
Dolje u podrum, siđite brzo!
Uzmite svijeće,neka gore svijeće dok njihova
gore svjetla crvena,

Dok laju psinestrojnice vatrenih ždrijela.
Siđite pod zemlju, siđite pod zemlju,
Držite svjetlo svijeća upaljeno, čuvajte svjetlo!,
Dok iznad nas jedan čovjek vodu živodajnu
pretvara u vodu smrtodajnu.

Smrt kaplje iz njegovih očiju na krilate plamenkugle.
Ispod čovjeka u spiljama, mrak, mi kopamo mrak,

Mi kopamo kanale da teče svjetlost naših svijeća.
Mi žvačemo zalogaje tame, mi pijemo vatru tame.
Mi ljudi sendviči, mi odresci sna
Između dva sloja smrti, san u smrti.

Dok laju psinestrojnice vatrenih ždrijela.
Siđite pod zemlju, siđite pod zemlju,

Držite svjetlo svijeća upaljeno, čuvajte svjetlo!,
Dok iznad nas jedan čovjek vodu živodajnu
pretvara u vodu smrtodajnu.
Ona kaplje iz njegovih očiju na krilate plamenkugle.
Ispod čovjeka u spiljama, mrak, mi kopamo mrak,

Mi kopamo kanale da teče svjetlost naših svijeća.
Mi žvačemo zalogaje tame, mi pijemo vatru tame.
Mi ljudi sendviči, mi odresci sna
Između dva sloja smrti, san u smrti.

Oni dolaze gladni naše pulpe, žedni
Našeg svjetla, a mi, mi to branimo, branimo kap po kap
svjetla naših svijeća u podrumima Vukovara.
Mi branimo naše svjetlo, mi žvačemo vatru.

Oni pjevaju, oni hvale svog Boga, i mi ga hvalimo,
mi sami istog Boga slavimo, Boga za sve nas.

Bože, dođi nam spasiti nas, mi te molimo,
Donosimo ti svijeće, donosimo ti tvoje svjetlo
U podrume Vukovaru gdje čuvamo tvoju svjetlost.
Bože, prihvati našu molitvu, Bože ne dopusti da tama

U podrumima Vukovara, Svemogući spriječi, ne dopusti
Da zgasne svjetlo u podrumima Vukovara.

Anno Domini 1991.

Tomislav Dretar (Nova Gradiška, 1945.) diplomirao je kulturologiju na Pedagoškom fakultetu u Rijeci 1977. godine, a magistrirao filozofiju 1984. godine u Sarajevu. Do 1977. godne bio je nastavnik u Bosanskoj Krupi, zatim odlazi u Bihać i radi kao sekretar SIZ-a za kulturu u Bihaću, a od 1989. godine do početka devedesetih predavač na Višoj ekonomskoj školi u Bihaću. Nakon toga se bavi novinarstvom. Od 1977. godine objavljuje pjesme, eseje, prijevode s njemačkog i slovenskog, rasprave, znanstvene referate i članke u periodicima „Kultura“, „Pregled“, „Naše teme“, „Oko“, „Oslobođenje“, „Odjek“, „Naši dani“, „Rijeci“, „Dubrovnik“, „Život“, „Vidik“, „Mogućnosti“, „Radio Sarajeva“, „Hrvatsko slovo“, „Zadarska revija“, i drugih. Na francuskom jeziku objavljuje pod imenom Thomas Dretart “Douleur, rhapsodie tsigane” (Bruxelles, 1988.), “L'image, florilège des lumières”, (Pariz, 2001.), “Le Foyer de paroles”, (Bruxelles, 2003.), “Aux portes de l'Inaccessible”(Bruxelles, 2009.) i “Parole, mon logement social”(Bruxelles, 2010.)
Preveo i objavio knjige dvadesetak belgijskih pisaca francuskog izričaja, te niz pjesama sa španjolskog, engleskog, portugalskog i njemačkog jezika. Knjiga posvećena Romima: “Bol, ciganska rapsodija” u Budimpešti dovodi ga u Svjetsku antologiju romske poezije objavljene u trojezičnom izdanju (na engleskom, mađarskom i romskom jeziku). Zastupljen u više hrvatskih, bosanskohercegovačkih, južnoslavenskih i međunarodnih antologija. Preveo je francusku „Ekumensku Bibliju“, a 2003. godine i Kur'an s francuskog na hrvatski jezik, kao i bogumilsko-katarsko Evanđelje Ivana Evanđeliste Interrogatio Iohannis. Isti francuski izvornik Ekumenskog prijevoda Biblije preveo je na bosanski i srpski. Preveo je i „Budinu zakletvu“ i „Bhagavad Gitu“ na hrvatski.

Književno-umjetnička djela:
„Vox interioris“ (Sarajevo, 1976.),
„Drska perunika“ (Banja Luka, 1980.),
„Nedostupna staza“ (Bihać, 1984.)
„Protjecanja“ (Bihać, 1984.),
„Sorella della notte“ (Quaderni de “La Sfinga”, Saviano di Napoli, via T. Tufano,19 kod Napulja; 1984.),
„Knjiga čežnje“ (Bihać, 1986.),
„Slika, unutarnja rukovet“ (Beograd, 1988. ),
„Gorka srma“ (Bihać, 1989.),
„Potraga za rubom“ (Kikinda, 1989.),
„Bol, ciganska rapsodija“ (Novi Sad, 1990.)
„Kotva“, Samizdat, (Bruxelles, 1998.),
„L'Image,le florilège des lumières“, (Paris, 2001.),
„Le Foyer des paroles“ (Paris, 2008),
„Douleur, Rhapsodie tsigane“, dvojezično – fr-hr u zajedničkom prijevodu s Gérardom Adamom (Belgique, 2008),
„Aux Portes de l'Inaccessible/Na vratima nedostupnog“ (Bruxelles 2009.),
„Parole, mon logement social“ (pisano francuski, Bruxelles, 2010.),
“Riječ, Poezija i Filozofija – estetička rasprava
– Uvod u Antologiju poetičkog sublimizma” (Bruxelles, 2012.),
„Sublimisme balkanique – Tom 1 – poètes de Croatie – antologija poezije – Izbor i predgovor – Tomislav Dretar“.

Advertisements

One Comment Add yours

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s