HADŽEM HAJDAREVIĆ


DSC_0192

BOJE, OGLEDALA

Kako udahnuti prazninu između stvari
i oblika njena?i već u plućne maramice
rojevi vilin-konjica polažu jaja,
niz trepavice kaplju ćetinarske smole.
ako jest istina to što izvijam kistom, do zore
ove će pralje na platnu istrići kose, hitnuti
vrbove čamce pune djetinjeg cvila, moje pelinje
u nekoj dalekoj izgorjet će ruci.

Udahnuti iz ogledala vlastito lice!
Mnoge već skupljene sjene valja
vrstati u boje? Čije to vječnosti
u saksijama i posteljama? Čiji se cvjetovi
u ovaj čas odriču mirisa boja?

Udahnuti svih bivstava struje! Žlice pakla
U pomamnu oku! I samoga sebe: neravne stijene!
razorene svjetlosti! Čiji to zub u Adamovoj
jabuci osta? Udahnuti prije no tišina
međ prstima konačno se zgusne i tek ovlaš
sjeti me se iza tvojeg uha zadjenuti cvijet…

OSA NAŠEG GLASA

Svojim glasom mi kružimo oko sebe
kao oko nestalne osi.
Slušaju nas anđeli od javorova lišća,
Slušaju zapuštene postelje i sjene.
Taj krug dopire do blagoslovne boli
sveg što je unutra il’ što nije spolja.
U odjeku teku mjesečeve vode,
izvještaji bližnjih pristižu iz Raja.

Svojim glasom dotičemo nebesnice
i zagluhle otoke, sve prostrane
žitnice duše, zle uzle baštinjena straha.

Vrtimo glasom i svoje humke, blagdane
i bašče, brstimo lišće sa stabala svog žića,
u kući nas dočekuju ruže nevjestine, miris
lahkoumni još nas izdao nije.

Taj krug je netom granica našeg carstva,
prostor osobne žudnje, vječito osipanje
u zvjezdani prah. A dušini metri
načas se zgrče u kolute daha,
kako ih ni slutnjom ko taknuo ne bi.

NESANICA

Djevojka ima pse i miluje ih
kao brižna mati retardiranu djecu.

Psi uhode stvari što obliku
izmiču svome, i jezikom krotkim
sjećanja ližu, sve vrijeme
prošlo, sve vrijeme buduće, psi
njuše cvrčkovu pjesan u grmlju
kao odbjeglu ružinu smrt
a djevojka iz činije dlana
s tisuć deminutiva ih
hrani.

Nikad ju vidio nisam, ni djevojku
ni njezine pse, ali znam
da sasvim je blizu – da zlatnu
ogrlicu u snu svome spliće
i za moj sve krotkiji
vrat…

(17. juli 1993.)

Hadžem Hajdarević rođen je 1956 godine u Kruševu kod Foče. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Radi kao stručni saradnik u Institutu za jezik.

Poezija

• “Seoba obala”, Svjetlost, Sarajevo, 1981.
• “Koje Nuhove lađe”, Veselin Masleša, Sarajevo, 1987.
• “Žive vode”, Veselin Masleša, Sarajevo, 1990.
• “Pjesme ponornice”, IPC i udruženi Izdavači, Sarajevo, 1995.
• “Četvera ušća”, izabrane pjesme, Ljiljan, Sarajevo, 1995.
• “Peto ušće”, Bosanska knjiga, Sarajevo, 1997.
• “Nausikajina kći”, izabrane pjesme o ljubavi, Damad, Novi Pazar, 1999.
• “Sutrašnje putovanje brodom”, Ljiljan & Bemust, Sarajevo, 2000.
• “Ušća”, Sto knjiga bošnjačke književnosti, VI KOLO (sa S. Mehmedinovićem), BZK Preporod, Sarajevo, 2003.
• “Na sonetnim otocima”, Vrijeme, 2004.

Proza

• “Priče sa Dobrinje”, anegdotalna proza, Bemust, Sarajevo, 1999.
• “Klinika za plastičnu hirurgiju”, priče, Ljiljan, Sarajevo, 2000.
• “Kišno društvo”, kolumne, Tugra, Sarajevo, 2006.

Dobitnike je Nagrada Trebinjskih večeri poezije 1982., Nagrada Svjetlosti 1982. i Nagrada Skender Kulenović 1996.

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s