Vanda Babić


DSC_0336
MOJ OTAC

Moj otac je cijeli život tražio sebe:
Rođen u utrobi bosanskih planina
Po predaji. Bez oca. Bez majke.
Moj otac je cijeli život tražio sebe.

Ni sjena ni dah ni slika ni lik roditelja.
Pričao je kako su ga tukli radi korice kruha.
Bačene u blato čižmom izgužvane. Duboko
u zemlju koju nije zvao svojom.

Moj otac je rastao u dječjem domu
pod paskom Narodne Republike Jugoslavije
Truman mu je poslao čokoladu. Padobranom.
Priča koju je pažljivo čuvao kao fotografiju djetinstva.

Moj otac cijeli život je tražio sebe.
I kada je ulazio u kasarne kako bi spasio svoje prijatelje
Od JNA. Kao četnik na ulazu i ustaša na izlazu iste kapije.
Moj otac je cijeli život tražio sebe.

U džepu je uvijek nosio medalju s likom Gospe.
I nije se od nje odvajao. Bila mu je majka.
Vjetrovao je u Boga. Bio mu je ocem.
I tražio je svećenika, jednom kad bude… na pogrebu.

Moj otac je bio sretan otac i izgubljeno dijete.
Nije mogao zaspati dok ne čuje moje korake
I kad bih vikendom s fakulteta dolazila doma
Miris juhe i njegova radost bila je nerazdvojna slika.

Moj otac danas spava na Lovrincu. Mirno.
Ja nosim Gospinu medalju u džepu I djetinstvo
ispod pazuha kao knjigu bez početka.
Moj otac nije stigao naći sebe.

NE VJERUJEM U SLUČAJNOST

Upoznah te sasvim slučajno, kažu
na dan sv. Antuna
bio je vruć i sparan dan
i, ne vjerujem u slučajnost.

Poljubih te sasvim slučajno, kažu
nakon noći punog mjeseca,
nakon šuma mora hvarske Zavale,
nakon mračnih, kišnih šibenskih ulica.

I znaš, još ne vjerujem u slučajnost.

Potpuno utonuh u Tebe, jedne noći,
jednog ranog zagrebačkog dana
slučajno dotaknuh Tvoju dušu
i od tada
zaboravih zvijezde i zaboravih
obećane zemlje
sve časti i dostojanstva
zaboravih i
protokole sve i visoka mjesta….

I upoznah polja i vinograde,
poljubih kamen i Nebo nad nama
i vidjeh Ti sjene i oca i majke,
vidjeh sebe s Tobom na ognjištu
i vatru vidjeh i radost i puninu.

Listopad je i padaju kiše.
Je li slučajno
što ne mogu bez Tebe,
što ne želim bez Tebe i
što nisam bez Tebe,
i što, znaš, ne vjerujem
u slučajnost?

MOLITVA

Bože moj, dan ovaj
sjedi mi u duši i plače.
Osjećam slabost ljudskog
Postojanja
I tako sam sretna
Što poznam Tvoj glas.
Bože moj, dan ovaj
Učini mi sretnim
Nek snaga teče mojim venama,
Nek moje misli budu
Ljubav i mir
A ruke?
Tvoj akvarel.
Amen!

LJUBOMORA
Gubim tlo pod nogama
i čini mi se kako se
cijeli svijet okrenuo, samo zato
što je ona tik uz tebe
uključila neki program
i ne sluteći naslonila glavu
na rame na kojemu sam
ja, ostavila svoje suze.

SUBOTA
Svakoga dana polako
U devet izjutra otvaram
Bijele latice cvijeta i dok
Otvorene sasvim još nisu
Ti polako prilaziš i moliš:
Ako te ne poljubim propast će svijet!

BOKA

U mome kraju sada naranče cvjetaju
Tiho kao ova večer bez mjesečine

U mome kraju sada je nebo sjajno
I posuto zvjezdama, bez mjesečine.

U mome kraju moja teta sjedi uz
stare slike i briše suze sanjalice.

U mome kraju svi već zaboravili
Moje lice.

OPOMENA

Ne da se suza pretvoriti u riječ
Ne da se tuga pretvoriti u pjesmu
Dok gavran glumi pticu pjevicu
More se zamutilo i u jednom valu
Poslalo školjku kao dar

I opomenu

Nitko ne smije zrakom sunca zaslijepiti
oči prijatelja i pjev gavrana nazvati pjesmom
Nema bijega u ravnici ni u moru
Jeka planina čuva i suzu i osmjeh
I kos i slavuj u skoljki su skrili trenutak
u kojem je gavran ostao bez glasa

A more
More se smije
smije
uz zvuk orgulja

Vanda Babić (1967) izvanredna je prof. Odjel za kroatistiku i slavistiku Sveučilišta u Zadru.
Prof. dr. sc. Vanda Babić rođena u Kotoru 1967. Osnovnu i srednju školu završila je u Splitu, dodiplomski studij hrvatskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zadru, a poslijediplomski studij, smjer Književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, magistrirala 1997., a doktorilara 2003., takođe u Zagrebu.

Objavila:

Knjige: Hrvatska književnost Boke kotorske do preporoda, (priredila i predgovor napisala V. Babić). Zagreb, Erasmus naklada (Školska knjižnica; Hrvatska književnost od Bašćanske ploče do naših dana., knj. 33-34.), 1998. 208. str. Don Srećko Vulović o starosjediocima Boke kotorske, Diorama, Zagreb, 2001. Razgovor duhovni Vicka Zmajevića, HKD «Napredak» podružnica Zadar, 2005., str. 240. Uskrs, Hrvatski običaji,1, Zbornik studentskih radova, priredili: V. Babić i J. Miletić, Zadar, 2006. Gizdelin, HKD „Napredak“ podružnica Zadar, 2007., str. 272. Kulturno-umjetnička društva Zadarske županije, Zadar 2007., str. 420. Radovan i Ljudmila Berta K. Balabanića, priredila knjigu, poemu i proslov napisala Vanda Babić, Novalja-Zagreb, 2007. Bokeljska muka, Književni krug Split, Biblioteka znanstvenih djela, Split, 2008., str.220. Sveta Kata – divica i mučenica, priredila Vanda Babić, Novalja, 2008. B. Krešimir Balabanić, Vila Hrvatica, priredila Vanda Babić, Novalja-Kolan 2009., str.298. B. Krešimir Balabanić, Duhovna oporuka, priredila Vanda Babić, Novalja-Kolan 2009., str. 34
“Franjo Topić, Napredak je misija”, HKD Napredak 2013. (priredila i predgovor napisala Vanda Babić)

Advertisements

3 thoughts on “Vanda Babić

Add yours

  1. Hvala dr Jasmini, što mi je otvorila oči i što čitam ono što iskrena duša piše.
    Vanda, tvoje pjesme kao da su nikle među najljepšim cvjetovima.
    Sadija Lala Selenic

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s

Create a free website or blog at WordPress.com.

Gore ↑

%d bloggers like this: