Sadija Nurkanović: Knjiga se čita dušom


sarajevski_sajam
Dugo vremena sam željela posjetiti sajam knjige koji se svake godine održava u Sarajevu ali dani sajma i moje obaveze se nisu sasvim uklapali i uskladili pa to sve do ovog sajma nije bilo moguće. Što će reći naš narod;Nije bilo nafake.

Ovaj put imadoh sreću da sam bila u prilici posjetiti sajam knjiga i udahnuti miris korica kojeg sam uvijek voljela. Ja i knjiga-vazda smo bili dobri prijatelji, čini mi se ona je meni bila bolji i ponekad jedini prijatelj vjerni. Knjiga je bila utočište i bijeg za djevojčicu kojoj život nije uvijek darovao sretne dane pa ih je pronalazila između korica i sanjala sretnije dugine boje, knjiga je bila učitelj i razgovor o naučenom. Bila je oslonac kada svi ostali oslonci popuste -knjiga je bila putokaz i okean nade, vjere i sreće. Putovah knjigom godinama i naučih u sebi osjetiti onu nit kada neko književno djelo zatreperi duboko u meni, kada me dotakne i sa sobom povede u more puno riječi. Halapljivo sam upijala sve te riječi u sebe i, vremenom, uspijevala razdvojiti duboke od onih površnih niti-ne po nekom literarnom kontekstu i pravilu već po onom čitateljskom osjetilu i dubokoj intuiciji koja se razvija kada tako duboko zaploviš u dubinu knjige. Čitajući i uranjajući u materiju neke knjige ja nisam tražila ili zamjećivala pravopisne greške nego sam dopuštala da me djelo dodirne i sa sobom ponese i kada bi ta neka knjiga to uspijevala – za mene je bila uspjeh i dobra knjiga. Po meni – uspjeh nije visoki tiraž i velika prodaja i popularnost, već baš taj jedan detalj koji je veoma bitan a često se zanemari. Da knjiga dotakne i izazove nešto u čitatelju, emocije, empatiju i jednostavnu reakciju. Da te ne ostavi ravnodušnim.
13
Većinu mog života sam samo čitala a onda, natjerana životnim strujama, počela i sama pisati. Ta riječ iz mene istisnuta je bila bol koju duša više za sebe zadržati nije mogla, ta riječ je bila kap iz bunara preplavljenog samoćom i očajem kojeg ljudsko biće u mladim godinama ne bi trebao da doživi. Pisala sam iz prijeke potrebe da preživim sva ta previranja u meni i oko mene, da preživim ljudsko zlo i trnje na ulici života, pisala da zadržim zdrav razum i dušu. U tim trenutcima nadahnuća proisteklog olujama dunjalučkim ja nisam razmišljala šta će sa tim napisanim tekstovima biti, ja nisam očijukala sa mogućnostima izdavanja i prodavanja na bazaru slave i kiča. To moje pisanje je bilo ko moje dijete kojeg sam ljubomorno čuvala i nisam ni imala veliko mišljenje o tim svojim književnim počecima. Nisam ih kao takve ni posmatrala nego kao filter kroz kojeg sam disati bila u stanju, bila je to moja terapija i moj oslonac u svijetu koji nikakvog oslonca više ne nudi.
SK2
I kada sam slučajno zavirila u svijet mogućnosti objavljivanja tih mojih spisa zgrozih se i ustuknuh puna gađenja pred jeftinom pijacom i cjenkanjem s mojom boli. Iako početnik u tim vodama izdavačkim ubrzo sam vidjela da tu veoma malo iskrenosti i istinskog poštenja ima. Shvatih;Sve je na prodaju!

Prodaju se bol istinska i kič izmišljen u glavama narcisoidnih likova na jednak način-samo je razlika dal imaš pravu štelu i poznanstvo ili si naivna duša koja vjeruje još ljudima i njihovim velikim riječima. Spoznah da se naučiti trebam marketingu i prodaji svojih riječi na neki blistavi način -tako ću onda postati poznata i priznata u tom nekom “ilustriranom literarnom svijetu!”A ja to ne mogu. Pa zato neću ni biti popularna u tim visoko književnim krugovima i ne želim. Želim zadržati svoju stvaralačku i umjetničku nit koja se, iskreno rečeno, gubi u tim mutnim vodama izdavaštva i sitničavih narcisoidnih ljudi koji su zaboravili šta umjetnost doista jest.
jedan_od_najljepsih_standova_small
Čudno je vrijeme došlo, kada bi me neko pitao na kakav način danas posmatram književna djela koja se kroz današnjicu pokazuju, ja bih rekla, onako po mom dubokom intuitivnom osjećanju, da sve ono što je danas IN i u trendu -najčešće jeftini kič jeste i, po meni, nikakvu umjetničku vrijednost u sebi ne nosi. A u trendu jesu jer se dobro prodaju i preprodaju, naučili su taj zanat i dobro ga koriste u svoje svrhe samoprikazivanja i pokazivanja koje s literaturom nema nikakve veze. To sam imala priliku i na ovom sajmu knjige vidjeti, nude se neki bestseleri koji prikazuju glanc korica i dobar marketing a iznutra je gol i bez duše. Ali se takvo nešto danas traži-hrane i nas čitatelje takvim kičem i uče našu omladinu, koja sve manje čita, da je to umjetnost, da se to danas traži. A to nije i ne smije biti istina, ta površnost umjetnička i ljudska ne smije biti ispred one dubine duše i istinske pisane riječi prožete duhom umjetnosti koja se ne zna možda obući u kič haljinu ali plijeni svojom jednostavnošću i istinom. Zavirite ponekad u takve knjige i čitajte dušom -jer knjiga se samo dušom istinski iščitati da.

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s