Sande Dodevski: KRILO BIJELOG LEPTIRA


OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Luna laje na mjesec;
Kerušina kuja Zemlja, u demenciji,
Rastvorila svoje dveri i u njima
S mukom gleda nagruhanu čeljad …

Ni Kaliopa, ni Sirius – i niko, ama baš niko,
Iz roda i poroda sa nevidljivim okom jelenka
Mudrijaša medju tvrdokrilcima – da umukne,
Da zašuti!!!

O, iskazi! Trpko moje trulo voće.
Ali, zbog čega medju ljudima nema ljudi? …
Ne. Ne želim iskaz. Ni dokazi mi ne trebaju,
Jer me iz prikrajka crni , plastični džak vrijeba –
kao pokrov od krila bijelog leptira …

Samo lazine i polja: Gvadarame i Dinare!
No, ništa to, slično tomu, a bolje od » o t o g a«, i od »o t o m u«.
Da ja znam – čujalo i vidjalo me nije !
Ne, na časnu riječ!

Pa ipak, da ljepota u meni brujala nije,
Skrasio bih se već odavno u perivoje
Zemlje dementne i zalajao na Lunu
U noći mjeseca marta …

Djenovići, 2O. marta, 2ol2. god.

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s