SAMOĆA


doors

samoća čami istinom okovana
dugo sklupčana bez promjena

ujednačeno se klati niz ramena
u udobnim pustim kavezima

između prošlog i nestiglog vremena
poštanske pretince ne otvaramo

kad bi barem neko kucao na vrata
mada naša ne dodiruju tuđe ruke

prije otvaranja bljesnula bi pomisao
postoji neko ko nas traži

Jasmina Hanjalić

( iz zbirke “SVE U JEDNOM JEDNO U SVEMU”)

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s