SAMOĆA


doors

samoća čami istinom okovana
dugo sklupčana bez promjena

ujednačeno se klati niz ramena
u udobnim pustim kavezima

između prošlog i nestiglog vremena
poštanske pretince ne otvaramo

kad bi barem neko kucao na vrata
mada naša ne dodiruju tuđe ruke

prije otvaranja bljesnula bi pomisao
postoji neko ko nas traži

Jasmina Hanjalić

( iz zbirke “SVE U JEDNOM JEDNO U SVEMU”)

Advertisements