Miljenko Jergović: ČOVJEK PJEVA POSLIJE RATA


jergovic

Dan kada sam izišao iz rata pamtim po kadi punoj tople vode
U starom hotelu na dalmatinskoj obali
Ključ sobe bio je obješen o mjedeni uteg s ispisanom porukom
Dobrodošlice
Po hodnicima su se igrala djeca izbjeglica, plavokosi dječak
Sjedio je
Na ružičastoj tuti od plastike, tik uz ulaz u moju sobu
To bi mogao biti anđeo, želio sam se pošteno okupati
U kadi vrele vode tijelo je osjetilo takav bol
Koji bi me u drugoj prilici uplašio,ali sam htio pjevati
Onako kako se to čini u kupaonici, pjesmu koja kao svaka
Slučajnost
Može odrediti ostatak života, mogao sam učiniti nešto drugo
Prerezati žile u kadi starog hotela na dalmatinskoj obali
Baš istog dana kada sam izišao iz rata
I nitko se ne bi upitao za razloge, normalno je ubiti se
Nakon što život postane samo tvoj, normalno je otići
Ako već neću zapjevati, sutra će biti kasno
Jer sutra nije taj dan.

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s