Miloje Dončić: RESAVSKI VENAC (PRVI DEO – PLAGIJATI JUGOSLOVENSKIH PESNIKA)


” Raspadom Jugoslavije nije popucala pozlata sa oklopa lažnih veličina u jugoslavenskoj književnosti. I pre njenog raspada bilo je profesora, kritičara, prevodilaca, retkih i usamljenih i posebno hrabrih, koji su istinski reagovali kao što su: Anica Savić Rebac, Nikola Šop i Petar Džadžić, koji je imao sreće da istraje u toj borbi, za razliku od Anice koja je postala žrtva nemilosrdnog sistema.

Ovo činim da profesore oslobodim obaveznog straha, ovo činim da novinare oslobodim obaveznog drhtanja. Ovo činim da pisce oslobodim obaveznog poniženja. Ovo činim da mnogim književnim kritičarima dam do znanja da literatura nije njihov monopol i da pisci nisu eksponati pod zaštitom muzejskog stakla”
….

PRIMJER 1

FRANK VEDEKIND (1864-1918): VODORAVNO I USPRAVNO

Kako krik zakopati u zemnoj dubini
Što nam stope prati na teškom putu
Kako sabrati sve reči i želje
U ove napukle tovare

Kako pronaći potkovice od neprobojnekože
Za ove ranjene noge.

Nek nam za petama ostane duga i svi
Spektri njenih boja.

Neka baklju pohoda u svom mračnom testu
zameni duboko svetlucanje kostiju mrtvih

(Preveo Milan Đurčin, Novine književnog kluba “Dositej Obradović” Beograd 1920)

MAK DIZDAR ( 1917- 1971): VERTIKALNO I HORIZONTALNO

Kako vriskove da zakopamo duboko u zemlju
Da nas ne dostignu na ovim teškim putevima
Kako da skupimo sve druge riječi i osmijehe
u ove tijesne torbake

Kako da potkujemo što otpornijom kožom
ove ranjene noge
Za nama neka ostane tuga i sve njezine duge

I neka umjesto baklji pohoda u ovom mračnom
tijestu nepoznatog
Sve dublje i dublje svjetlucaju
kosti mrtvaca
uzaludnih

( Poezija “Veselin Masleša” Sarajevo 1968, str 65)

PRIMJER 2

SARA DE IBANJES (1910- 1971): PELERINA

Tvoje ruke nitko na njoj ne vidi
Kad ulicom prođem
Tvoje prste nitko na njoj ne vidi
Kad je kući vratim
Posljednje dugme je opet ušiveno
I zakopčane sve tajne visoko do grla
Ovu pelerinu ja nježno skidam
Ovu pelerinu ja pažljivo oblačim
Ona moć zastave ima
Želja mi je da na njoj tvoje ruke
Pokažem svima

(Preveo Viktor Vida, Cvetnik hrvatske omladine, 1958 Buenos Aires)

MIRA ALEČKOVIĆ (1924- 2008): HALJINA

Niko ne vidi na njoj tvoje ruke
kada prolazim ulicom

Niko ne vidi na njoj tvoje prste
kad je vratim kući

Maleno dugme je opet ušiveno
i zakopčani svi snovi visoko do vrata

Ja ovu haljinu nežno skidam
ja ovu haljinu pažljivo oblačim

Ona za mene moć mađije ima
volela bih da tvoje ruke na njoj
mogu da pokažem svima.

(Antologija srpske ljubavne poezije, “365 ljubavnih” 2011 str 111)

DSC_0436

Advertisements

5 Comments Add yours

  1. sande kaže:

    Auuu!, katastrofa!!!

  2. PESNIKINJA kaže:

    Miloje Dončić je posle šest godina istraživanja otkrio plagijate među poznatim jugoslovenskim pesnicima. Čuvene pesme su ili prerađene od stranih pesnika ili su u potpunosti prepisane. Kada je izašao u javnost, Dončića su mnogi napali s namerom da obezvrede njegov rad i unište ga, govoreći kako su mu izvori „čudni“, upitni, pa čak i to: nije u redu otkrivati tu sramotu, ipak se radi o velikim stvaraocima. Istina je kao i mnogo puta pre, nebitna, nepotrebna! I to je strašno! Ideju o „guranju istine pod tepih“ zagovaraju moderni „resavci“ (kvazi-kritičari i afirmisani srpski pesnici) koji u eri masovnih komunikacija mogu da kradu do mile volje, i da nastave lagodan život na lovorikama stare slave. Samo što takvi nemaju mirnu savest i uplašeni su. Zato je Dončić „ kriv“ i toliko protiv svoje kulturne baštine!
    Inače, Miloje Dončić je kosovski pesnik i dobitnik mnogih međunarodnih književnih nagrada. Mana mu je što nije iz Beograda i što nije svakodnevno viđan u „resavskim krugovima“!

  3. maxnen kaže:

    A šta ako određeni originali sa kojima Dončić upoređuje “plagijate” ne postoje? Ima nas kojih se ne tiču ni afirmisani, ni neafirmisani, ni tradicionalisti, ni ini, koji bismo da ne zauzimamo ni jednu stranu pre nego vidimo dokaze. Teret dokazivanja je u ovom slučaju na gospodinu Dončiću, i ja se pitam zašto on osim prevoda nije čitaocu pružio na uvid i originale, dakle pesme koje su plagirane u svom izvornom obliku, na jeziku na kome su napisan, uz tačan datum i mesto objavljivanja. Tako bi se određene sumnje mogle proveriti i mi ne bismo u zavisnosti od ličnih simpatija za ovaj ili onaj književni “čopor” odlučivali o istinitosti Dončićeve teze. Takođe, mi ne možemo na osnovu jednog dokazanog slučaja plagijata i sve ostale koje je g. Dončić naveo osuditi bez pažljive provere. S obzirom da sebe ne smatram stručnim da takve provere sprovedem, sve dok ih neko od naših stručnjaka, naravno poštujući naučnu metodologiju, ne bude sproveo, neću izigravati budalu koja po svaku cenu mora imati stav o svemu, pa i o onome za šta nema nikakvog osnova da sudi, ili o čemu nema nikakvog pojma.

    Nenad Maksimović

    1. Hvala na komentaru g Maksimoviću, pošto imam knjigu u rukama, mogu reći da su objavljene fotografije originala kao i naslovnica knjige iz koje potiču, ali ipak preporučujem da sami pročitate djelo, štampano je u 3000 primjeraka. No, na koncu, svako može provjeriti činjenoice i takođe objaviti, pogotovu što je dat izvor ispod svake pjesme. I ako je neko i plagirao pjesmu, sigurno to ne znači da su sve ostale pjesme plagirane. Po meni, ova knjiga ima ulogu da poveća odgovornost ljudi stvaraoca prema objavljivanju, jer sada, u elektronsko vrijeme, svakome su dostupna djela, na svakom dijelu Zemlje, gdje god postoji struja i internet..ali, neko će jednom pročitati i uporediti. 🙂

      1. maxnen kaže:

        S obzirom na ono što sam iskusio za 40-tak godina ivota u ovoj zemlji, a to je jedna opšta sklonost lažiranju i najbliže istorije, da ne govorimo o mitologizacijama, društvenom ustrojstvu (što se da videti iz časopisa za književnost i društvene nauke koji su izlazili izmedju dva rata) koje je više od dva veka postavljeno tako da izvršava negativnu selekciju, kao i autoritarcima koji su kod nas – da li zabunom – prihvatani za autoritete, sve u svemu previše lažnih autoriteta. Imajući sve to na umu nisam protiv preispitivanja ne samo književnosti, nego svih oblasti umetnosti i društvenog života. Društvo ovoliko ogrezlo u laži – kao što je to slučaj s našim – neće moći krenuti napred dok u njemu istina ne bude postavljena na pijedestal vrednosti. Ovako ćemo kao zaglavljeni u živom blatu tonuti, i ako istrajemo u lažima – potonućemo. Nećemo biti ni prva ni poslednja nacija koja je nestala sa lica Zemlje.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s