STIHOVI ŠAPUĆI ŠKOLJCI
Stihovi šapuću školjci
kroz pjenu morskoga vala
umilnim treptajem brode
slanim se okusom vode
do njena bisera mala.
Stihovi šapuću tiho
tiho da ne mogu tiše
ma skoro da nema ih više
da samo školjka ih čuje
da samo njoj se svide.
Stihovi miluju školjku
k'o da ih nešto veže,
a biser sjajem sjaji
obasja nemirno more
kroz rane jutarnje zore.
Školjka se zatvara sama
gase se biserna zrnca
ostaće more samo
nemirnim valom svojim
i stihom da svjetluca.
Ensar Bukarić, Gornji Vakuf, 08. 04. 2018.
VANDA BABIĆ (Hrvatska)
OPOMENA
Ne da se suza pretvoriti u riječ
Ne da se tuga pretvoriti u pjesmu
Dok gavran glumi pticu pjevicu
More se zamutilo i u jednom valu
Poslalo školjku kao dar
I opomenu
Nitko ne smije zrakom sunca zaslijepiti
oči prijatelja i pjev gavrana nazvati pjesmom
Nema bijega u ravnici ni u moru
Jeka planina čuva i suzu i osmjeh
I kos i slavuj u skoljki su skrili trenutak
u kojem je gavran ostao bez glasa
A more
More se smije
smije
uz zvuk orgulja
Vanda Babić (Zadar)
KREŠIMIR ŠEGO (BIH)
SAN
More, za koje nisam znao
da je tu,
da uopće postoji,
odjednom šumi, opkoljava me
kao da sam njegova obala,
stijena o koju se umiljato propinje.
Čujem i njegove školjke iz dubina,
pjesmu nalik vjetru
s paluba sjajnih brodova,
vidim otoke
koji mi se približuju.
I sva ta modrina
po kojoj kaplje zora
suši mi usta žeđu
a nigdje vrela, niti jedne
kapljice pitke vode
da me probudi.
DRAGANA TRIPKOVIĆ (Crna Gora)
***
Svi putevi po moru nude izobilje –
bisere u slanim kapljama sa jedara,
sa krila morskih ptica,
blago sarkofaga starih kraljeva,
ali se nećeš obogatiti,
kad si odmalena slab na sirotinju.
Putuj bez prtljaga na ovo ludo hodočašće.
Nije li svaka ideja o spasenju luda?
Rasipaš se kao tovari začina iz Indija, Južnih
i Sjevernih polova, otkud sve ne,
u sudarima duvanskog dima i grkljana,
u zagrljajima tuđih nafaka.
Volio bi nekad da je i tvoja borba izmišljena
kao zabrinutost bogataša za sitnice poput bôja,
Ljeta su kod nas divljačka i bijesna,
pod kosim nebom,
samo te maestral i neka
misao nesvjesna podsjeti da si čovjek.
I da pogledom u nebo
možeš biti sa bilo kim na svijetu.
JASMINA HANJALIĆ (BIH): U NAPUŠTENOM LJETNJIKOVCU
Pohodim tvoj ljetnjikovac gosparu iz Grada
skalama predaju se valovi i raskošno pjene
uz šum mora opija me miris bora i lovora
gosparu dubrovački ne ljuti se na mene
glatki kamen tvojih odaja danas mi pripada
sa njega skidam so i stoljetnu mahovinu
ipak ne usuđujem se svoju kožu zagrebati
saznaću mnogo toga na što nisam spremna
i neću moći zadržati snove ostanem li duže
gosparu ti znaš ovdje istina iz kamena pršti
mudri je već znaju a ja sam još u potrazi
sebi ću vjerovati da bih mogla i drugima.
LJUBICA OSTOJIĆ: MORE MENE MORAM MORI
Ovo tilo bi k moru,
Vazdi k moru žud mu,
Posli duga puta
Prid morem stat
I u njeg uić, zaplivat!
Vazdi me taki sni jasni,
Moram morili do boli,
Padajuć u suhu zbilju,
More zazivah, jaoh!
A ono tude nit´ glaska,
Nit´ plaveti, nit´ ičeg
Da se budeć držim,
O tvrdu zbilju udrit,
Uboji i ožiljci vazdi,
A i bol nutri tišći;
More mene moram
Mori, a to je najliplje
Što mi žiće tilu dade.
FIKRET CACAN: MORE
More morno, more neumorno,
uzbibano oduvijek a horno;
koja sila, koja, to se pitam,
valja vale i diktira ritam?
More morno, more neumorno,
sanjam pa ti huku čujem zorno;
valovi se pretječu i gaze
prema cilju bez ijedne staze.
More morno, more neumorno,
okruženo ali nepokorno;
vodeni se taru elementi
obdan, obnoć, i zimi i ljeti.
More morno, more neumorno,
sanjam pa ti vidim teški romon;
dopire iz predalekih strana
odjek borbe dva levijatana.
More morno, more neumorno,
u snu zvučiš sumorno i borno;
grčko-rimskim stilom evo sad su
Neptun i Posejdon u koštacu.
More morno, more neumorno
ori, gori, rogobori, mori.
FIKRET CACAN: MORSKA UVALA
Pišem joj ime vrh pijeska.
Cijela plaža je mirna.
Podalje, s rta nedodirna,
na izlazak sunca čekam.
Stijena okrenuta obali
nada se žezi pa vjetru,
u procjepu je vrelu
more mlazovima kali,
dok se zalijeću, uspinju
i strmoglave vali
da bi navalom i nju
za kopno zakovali…
Ne ide to bez vjetra,
a ni lahora snena
što nijansama spektra
sluti dah nevremena,
ali površje gipko
kao gornja domena
klizi i gdje je plitko
da ga dočeka stijena.
Pozdrav rađanju sunca.
Njiše se trske snoplje.
A ja stihove buncam
s imenom njenim stopljen.
PRIČAO SAM MORSKOM VALU
Pričao sam morskom valu da sam pitao jednog
čovjeka da li mi može pomoći. On je rekao da će
učiniti sve po tom pitanju i da ga sutra posjetim
rano izjutra.
Ja sam se pojavio u njegovom uredu, a on me je pitao
zbog čega sam došao. Potrebna mi je pomoć,
na primjer posao. On je čvrsto obećao da će učiniti sve
po tom pitanju i da ga posjetim za mjesec dana.
Ja sam se pojavio u njegovom uredu, a on me je
pitao zbog čega sam došao.
Tako sam tri godine išao kod čovjeka koji je
govorio da će učiniti sve po tom pitanju. Početkom
četvrte godine taj čovjek je prebačen na visoko
radno mjesto. Poslije tog događaja, nisam ga uspio
pronaći. Kao da je propao u zemlju!
Pričao sam morskom valu da je taj čovjek propao u
zemlju.
ADMIRAL MAHIĆ
KNJIŽEVNI KUTAK 
Ova stranica je divna.