Zoran Antonijević


ja
PRVI ZNAK PROLEĆA

Sunčev zrak
je hladan
zgodan da od njega
napravim omču.

Samoća steže me
Klonulo srce
pretvorilo se
u buket koprive
pa žari sve jače
tera mi
krv na oči
i usta.

od mene ostaće
samo olupina pusta
u korov zarasla,
dom za pacove
suncem obasjano
gubilište.

MARS

Znam taj plamen
crvene vatre
To je žalac
probuđene glave
pod mladim suncem
odsjaj oštrice
što svet komada
blještavilom.

MASKA OD DRVETA

Krošnja se uplela
oko sunca
isisala svetlost
povukla se u moj san
ostavivši za sobom
probodeno nebo

Sunce se probudilo
zatrpano smolom
i rojevima
besmrtnih stršljenova

Grane su sijale
poput noževa
kojima sam
sa istopljenog lica
skidao žaoke
i strugao masku
od drveta.

Zoran Antonijević, Mladenovac, Srbija

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s

Create a free website or blog at WordPress.com.

Gore ↑

%d bloggers like this: