Promovisana knjiga “Priče u bijelom” Jasmine Hanjalić


11160616_359326630926939_3486626276398722502_o
Juče, 23. 4. 2015. godine u klubu gradske galerije Collegium artisticum održana je promocija knjige “priče u bijelom” autorice Jasmine Hanjalić.

Pred brojnom publikom promotori su ukazali na neke karekteristike ovog djela. Tako je Ljubica Ostojić, knjižvnica i profesorica ASU, rekla:

“Nova knjiga priča Jasmine Hanjalić naslovljena je PRIČE U BIJELOM, i već naslovom zaintrigira čitača uvlačeći ga u ispisane bjeline papira. Zašto u bijelom? Pale su mi naum odmah tri mogućnosti: prva, da li to Jasmina kao i njezin subrat po pozivu i peru, Isak Samokovlija, spaja to dvoje (zapravo Samokovlija nije sjedao za pisaći stol ispisivati književnost, a da prije ne navuče svoj besprijekorno bijel, liječnički mantil); drugo, silna i kompleksna simbolička značenja bijele boje, uvijek prisutne naprimjer u inicijacijskim obredima prema kojima se mijenja biće, metaforičkom smrću i ponovnim rađanjem; treće, da parafraziramo Kandinskog po kome je bijela boja poput simbola jednog svijeta gdje su sve boje iščezle…Bijelo djeluje na našu dušu poput apsolutne tišine, ali ta tišina nije smrt, već je krcata živim mogućnostima.- veli Kandinski.
11154839_10205805672248476_6299985726669718932_o
Čitajući ovih petnaest, uglavnom kratkih priča, vidimo da su sve tri predviđene mogućnosti zapravo prisutne. Gotovo svaki lik je prošao kroz svojevrsnu inicijaciju i pred njim bivaju otvorene nove mogućnosti, pa makar to bio i prelazak direkt u terra incognita, u prostore smrti. U prethodnoj knjizi priča SKAMENJENI ova spisateljica ispituje ukidanje granica i funkcioniranje fikcije i zbilje u istom, u ovim novim pričama ona u samoj čvrstoj zbilji pronalazi više nego li dostatne fikcije dovedene do paroksizma, do apsurda, do nevjerojatnih zbivanja i peripetia.
Nije potreban ni najmanji fiktivni konstrukt da bi se u kontekstima uglavnom suvremene nam zbilje zbivali apsolutno nemogući, ljudskom umu nepojamni, a tako zapravo obični i česti fragmenti svakodnevice.
Tako da se susrećemo s AIDS-om u najbližem susjedstvu, narkomanijom koju majka liječnica ne prepoznaje kod vlastitog sina, s virtualnom ljubavi preko facebooka koja uljepšava nečije živote, pa sms-poruka, slučajno pročitana, koja stubokom mijenja vizuru na svijet i etički kodeks jedne žene, supruge, majke. Zatim o zaboravljenom i ostavljenom ljudskom biću u živim ranama i krajnjoj bijedi, koje zaludno očekuje vlastitu kćer. Ili užas žene izbjeglice koju bez riječi ostavlja u strumičkom selu suprug, odvodeći u bijeli svijet njihovu djecu i njezinu mlađu sestru, koja zauzima njezino mjesto. Pa strasna ljubav i brak, vidjet ćemo koga .Pa susret u ratnom užasu oca koji je donio mrtvu kćerkicu, i liječnice koja u njemu prepoznaje profesora koji ju je grubo i beščutno silovao kao svoju učenicu u srednjoj školi. I ona plače sa ostalima nad njegovom boli za izgubljenim djetetom i izjavljuje mu sućut. Nije li to prevazilaženje vlastitih trauma i nova mogućnost svjetlijeg života, kroz smrt i užas? Dakle, svojevrsna inicijacija. Tu je i potresna priča NEDJELJOM NIJE DOLAZILA, u kojoj dementna starica u više navrata dolazi, teško se krećući, u istu trgovinu i kupuje i po osam vekni svježa kruha, jednu po jednu. Zašto? Pa to treba pročitati, dakako. Ili završna priča SUOČAVANJE kroz čiji pakao prolazi dvanaestgodišnja djevojčica, našavši ipak istinsku utjehu u boli i gubitku. Ili u priči BURA TIŠINE citirajmo početak kao potvrdu za onu parafrazu Kandinskog:”Iznemogla bura probija tišinu ove mirne uvale. Da nema nje, izgledalo bi da je stao život. A nije: on je iza svakog zida, iza škura i pod kamenom koji sunce i voda ispiraju.
”Da, tu je i intenzivno ključa život, u svakoj od ovih priča. Jasnih, sažetih, oslobođeni svega suvišnog i onog što nije u direktnoj funkciji proznog tkiva i njegova organizma. To je već prepoznatljiv književni postupak ove Spisateljice.
11163864_10205805674488532_5904650452037592566_o
Posebno izdvajam dulju pripovijest S DIPLOMOM DO KRAJA kad amidži Mehi, devedesetsedmogodišnjem liječniku u mirovini, pred smrt, prolazi kroz sjećanje ubrzano, cijeli njegov život. Uz njega je mlada rođaka koja je također liječnica. I liječnička diploma, sačuvana kroz sve bure i nevere njegova života. Amidža Meho je tipičan tragički junak našeg doba, a mogu se naći dodirne punktne tačke s značajkama antičke tragedije.
I ponovno, nepretenciozna, dobra, promišljena i proosjećana knjiga, čiji je ishod ipak snažna vjera u život i njegove mogućnosti, u ono pozitivno i ljekovito u ljudskom biću, koje može i hoće nadvladati sva ne-doba povijestnih protoka i poplava, kao i pojedinačne začudne ljudske sudbine. Likova iz naše svakodnevice, živućih svud oko nas.”
11182225_963581920319155_9163467171935548033_n
Književnik Šefik Daupović ukazao je da “U njenim pričama nema zamagljenih mjesta, sve je vidljivo I očito podvrgnuto svojoj svrsi. Čak I u trenucima radoznalosti, od koje većina ne može pobjeći, ona ne gubi prisebnost osjećaja za mjeru prožetu dubokom istinom. Njen realistički prozni izraz, stil I jezik, u korespodenciji su s onim što propovijeda u traganju za smislom života.

Sve to prati staložen ton, bez pristupa ikakve panike, kroz niz rafinirano prikazanih detalja, bilo da se radi o likovima ili opisima prirode ili prirodnih pojava.

Iz ove knjige ne treba izdvajati neke priče, jer svaka na svoj način bez konstrukcije gradi uporište svoga postojanja.

Na kraju- slobodan sam nazvati ovu knjigu Jasmine Hanjalić mističnog naslova “Priče u biloma” priručnom apotekom za smiraj dobrih bosanskih duša”.
11050125_10204109327764771_6789205473826336589_o
Anto Zirdum, književnik, moderator promocije, publici je približio opus autorice kroz tri objavljene knjige, ističući njenu pojavnost kao “ novu zvijezu koja je upečatljivo zasjala na bosanskohercegovačkom književnom nebu”. Još je dodao “iz samog naziva se da nazrijeti da su to priče iz doktorske ruke i liječničke vizure. Petnaest priča od kojih je jedanest short storry, a tek četiri su klasične priče koje također ne prelaze pet kartica, oslikavaju nam ovu autoricu kao pisca kratke forme, snažne angažirane životne priče, kakvih u životu liječnika svakako ima na pretek. No, Jasmina Hanjalić nije puki zapisivač priča koje je život napisao, nego autor koji to koristi da bi u kratkom blijesku pera oslikao one situacije koje nose poruku i pouku, koje nas tjeraju da se zamislimo…Jezgrovitost, jasnost izraza i efektno zaokruživanje čine ovu angažiranu literaturu, punu ironijskog otklona spram svakonevice, prijemčivom i pitkom mada priče često imaju opor ukus.No one nikada nisu bez pouke u poruke i to ih čini životnima, suživljenima s ovodobnom stvarnošću i vrlo uvjerljivo se uklapaju u književni univerzum i senzibilitet nove generacije čitatelja”.
10997404_10205805700649186_2442539594059833611_o

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s