Nick Lipley


index

SUVENIRI

Ja sam El Badi. Neusporediva
palača Zlatnog, posljednjeg
i najvećeg, u lozi njegovoj.

Na vrhuncu, primala sam diplomate
što su izbjegavajući papske zabrane,
dilali oružje, nesmetano gazili Afriku.

Neprijatelji neprijatelja, divili se
bazenima mi od topaza, vrtovima
čudesnim, pod okrutnim nebesima.

Planirali su, i šećući, sređivali
svoj svijet, moćnim zidinama
zaštićeni od halabuke čaršijske.

Gledaj mi zidine, njihovu visinu,
njihovu debljinu, što postadoše
gnijezda roda, gnijezda golubica.

Unutar mi gotov savršena dvora,
nekad su stajala četiri paviljona,
Zamisli gdje ta mačka drijema:

na zlatu donijetom karavanima
pustinjom, mramoru iz kamenoloma
Karare, emajlu, koji Vječnog slave.

Ovdje je El Mensur zadobio
pažnju Djevičanske Kraljice, koju
gledao je s svojih ledenih obala.

Luda njegova proreče da će nekad i
ruine mi biti veličanstvene. Ja jesam.
Ja sam neusporediva. Ja sam El Badi.

LITIJUMSKI LAKO

Odvezi se do kluba Anđela pakla blizu Minhena,
obuci šorc i ponesi malog psa.

Svuci šorc,
Baci psa.
Pobjegni buldožerom s obližnjeg gradilišta.

Bježi bez žurbe,
vuci se kako bi se cestom stvorila petokilometarska kolona.

Nakon jednog kilometra, blizu Allarhausena, tu negdje
ostavi buldožer na sred
kolovoza, što vodi sjeverno k Ingoostadtu.

Nastavi autostopom.
Kad stigneš doma, uhapsit će te policija.

Probaj zalud objasniti što si bacio psa na Anđele pakla,
On je sad u azilu za životinje.

Vjerujte mi:
Ovo nije normalno.
DSCN1674
NETWORK

Ledene zvijezde nazdravljaju čašama od kristala
Johnnie Walker Black Label viskija.

Sveti čovjek. Sudac. Trgovac oružjem. Atleta.
Tjeskobni, čuvaju oteto s granica beščašća.

No žele ostavit dojam opuštenosti,
Pred svojim golemim kućama na marini,

dokle imućniji dolje, napuštaju grad, rijekom
što vriskom posrće kroz predgrađa dok prolaze

k vikendu,
beskonačno…

Zezaju se otrcanim štosovima.
Pomoć dobivena, ugovori sređeni.

Visprene ženice istodobno u “bizi” salonu,
šarmiraju, foliraju, uzajamno se preslušavaju.

Svi važu dobitak i gubitak od sastanka s pomoćnikom ministra,
za koji čas večerat će najkvalitetniju ribu što prijeteljstvo kupuje.

Već su poljupcima otpremili kćeri i sinove na počinak,
a nekad će im kazati da bi željeli da je drugačiji svijet.

Ali nije.
Svaki je zapaljen

suncem
koje za novi svijet zalazi.

Nick Lipley rođen je u Londonu gdje još uvijek živi i radi kao novinar. Urednik je nekoliko stručnih časopisa za medicinsko osoblje.

Poeziju piše, posljednjih nekoliko godina, u slobodno vrijeme. Redovno pohađa školu poezije, City Lit, kod predavača: Clare Pollard, Hannah Lowe, Jacqeline Saphra… Vec dugi niz godina je član lokalne grupe
pjesnika, sa kojom aktivno učestvuju na mnogobrojnim pjesničkim skupovima u Londonu.

On često posjećuje Balkan.

(Preveo sa engleskog Ahmed Ananda)

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s