Moaen Shalabia: ODLAZAK DUŠE


moaen_shalabia

Vidio sam kako slikaš san
između vatre i noći,
I mjesece iznad noći,
I tugu iza duše,
i boju tuge što voli sumrak.

Vidio sam kako nosiš more u svojim iseljeničkim očima,
I posude vjere i nevjerice,
Pitao sam more zna li ko ga nosi,
More odgovara talasima umora.

Vidio sam kako šutke zbacuješ tugu sa usana,
sad me ne pitaš za moje utapanje?
Rekla si: “da”
Zašto rijeka ne teče nama po volji,
Ne želimo razmjenjivati ljubav kao listove.

Vidio sam te kako grliš trn,
I trn te ranjava
Onda sam rekao: dosta
Rana od trna i tjeskobe.

Ti si neprestano iza moje tuge i u njoj
Podnosiš li tugu odlaska?
Shrvala me tuga, ne znam
Da li će kad  mi duša napusti tijelo
Sa sobom odnijeti i ovu tugu.

Advertisements