Književni kutak

JASMINA HANJALIĆ

BOŽANSKI AGENT U ŠKOLI LJUBAVI (ADMIRALU MAHIĆU)

Komentariši


307226_464145956982669_1189368588_n

U školi ljubavi pod dva krova
Voljeti se uči po dva programa
Ti si pala iz svoje historije
A ja sam više puta ponovio povijest
Tvoja biologija je bila nešto mlađa
A ja sam se uzdao u halo efekt
Ocijena iz kemije i zaribao
Nažalost oboje smo pali
Ti iz geografije ja iz zemljopisa
Baš zbog topografije reljefa
I slabih mogućnosti da se nađemo
Na pola puta između krovova
Ti si bila jaka iz računice a slaba
iz geometrije, a ja obratno
te smo pali i iz matematike
Nažalost i iz tjelesno-fizičkog smo pali
ti se nisi mogla popeti na vrh planine
A ja nisam mogao zaroniti duboko
na dah u mora podsvijesti dubine
I iz glazbenog sam pao, nije čudno
Jer nemam ni sluha ni glasa
Al je čudno da ti s takvim milozvukom
Pala jer muzičke harmonije nisi znala
Ti si imala svoju vjeronauku
Ja svoje bogoštovlje
Te smo iskoristili priliku
Da zajedno slušamo etiku
Tu sam ja pao na popravni
A nisam položio ni na popravnom
A ti si prepisivala od mene i propala
No, čudo je doista kako smo pali
Iz jezika sporazumjevanja i književnosti
Ja sam divno pisao pismene zadaće
Ti si predivno recitirala
Al pravopis i gramatika su nas ukopali
Pa smo i tu pali
Pali smo skoro iz svega!

Samo iz sjećanja
na obalu našeg oceana s čijih obala
pogledom smo gradili obzore po horizontali
a zvijezde promatrali po hiperboličnom nebosklonu
nismo pali.
Iz hlada bukve na obali planiskog jezera
na kojemu se ogleda pomisao na rastanak
iz kozijih staza i okamenjenih ljubavnika
sprženih gromom ljubomornog božanstva
također nismo pali.
Iz doručka u malom gradu na jugu
i ručka u skrovitoj livadici u međunožju planina
iz večere od plodova mora i jutarnje pogače
nikada nismo pali (ni na popravni)
Iz snova o rondavoj starosti i senilnom sjećanju
iz kojega će tek tu i tamo od svih živih i mrtvih
izroniti božanski agent poezije Admiral Mahić
u čijim se pjesmama ljubav prema Barbari
uvijek nanovo rađala sama iz sebe
sve dok nije preselio na Mars
da zajedno sa Musom Čazimom Čatićem i Ankom Topić
proprćuje nanose snijega crvenog od stida
kako bi mi suhih nogu došli pred rajske dvore
nismo propali,
Sjećanja se nisu izbrisala u nama
ostala su u dubini beskrajnog mora memorije
i nikada nisu propala…

ANTO ZIRDUM

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s