Eva Ström


eva-strom

Suicidna djevojčica

Suicidna devojčica servira kafu u slomljenim šoljicama
i opran pogrebni auto napušta praonicu sa dostojanstvenim zaokretom.

Sve autobuske linije su izmijenjene, ja stojim pod kišom i čekam
na budućnost koja je već stigla sa brandenburškom snagom.

Anorektična žena pukla je na sceni uz osmijeh.
Sve što je uspjela šapnuti bilo je: osjećam se nevjerovatno dobro.

Stigla je pješice kao Orlando iz šume sa strijelom u ruci
ali je napustila odaju sa mekoćom bolničarke.

Porculanska šolja prsnula je u dodiru sa vrelom tekućinom.
Kako god da je nasipala i služila sipile su fleke i treščice.

Njena majka šapuće mi kako je dobila još jedno dijete, jedanaesto.
Nisam mogla reći: tvoja ćerka je mrtva već trideset godina.

Više nikada neće plesati bečki valcer u finskom gradu
i nikad ostarati sa blijedim maternicom ispod izgubljene kose.

Odsječena vrba bačena je na lomaču koja će goreti za Uskrs
i vlaga je vukla sivobijele pupoljke u sladnjikav i žut cvijet.

Zapovjednici su se povukli iz svakog razgovora na dan rata uz riječi:
Nikad nećemo oklijevati, Jevočka, da uđemo u jedan opkoljeni grad.

Eva Ström rođena je 1947. godine u Kristianstadu. Ljekar po obrazovanju, u posljednjih nekoliko godina slobodna umjetnica. Piše poeziju i prozu:

Akra, 1983;
Ljubav za matematiku, 1989;
Brandeburg , 1993;
Priče, 1997;
Gradovi od rebara, 2003, za koju je dobila Nordiska rådets litteraturpris 2003;
Crveno teži crveno, 2004.

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s