JOVANKA STOJČINOVIĆ – NIKOLIĆ


jovanka-stojcinovic-nikolic

VRIJEME KOJE NE PROLAZI

Uzimala sam više puta kamenu ploču
Pod koju se zavukla gladna zmija
Da je odvojim od svijeta
Što me jednom ranio gađajući zmiju u glavu

Jezik se krije iza bisernih zuba
Pomalo otpuštajući tminu
Gdje se uvijek neko nađe
Kao u smrtnoj opasnosti
Koju je jedino moguće odgoditi
Zamijene li mjesta jezik i zubi

Ako se to i desi
Svega se možeš osloboditi osim straha
Jer on uvijek živi negdje pored tebe
Kao i prozor susjedne zgrade
Što te posmatra neograničeno dugo
U strahu da ne izgubi svoje žive
Uzimam ponovo kamenu ploču
Kao pravdu u svoje ruke
I pitam prozor I gladnu zmiju I njen jezik I zube
Čiji su

Pojedi tamu Svjetlošću
Odgovori Strah

Advertisements