RANKO RISOJEVIĆ: ADMIRALOVA KAPA


ranko-risojevic
Uspomeni na Admirala Mahića

Negdje pred ovaj novi rat, kao obično,
svratio Admiral do mene, na radost moje djece,
koja su smatrala da mu ime, ili nadimak,
savršeno pristaje, bolje nego ijadno naše nama.
Ovog puta, imao je kapu, onu ruskih boljševika,
koja se pojavila šezdesetih, kao znak poštenja.
Da li je došao sam ili u društvu, ne znam, pamtim
samo njega, sve ostalo sam zaboravio – pilo se vino
što sam u rinfuzi kupovao u Navipovom podrumu.
Imao je roda u Banjaluci, Admiral, smatrao se
građaninom ovog grada, o njemu pisao pjesme,
duge i prepoznatljive, bio je jedini naš epičar
koji mi je bio poznat a nije bio za preziranje.
Odlazeći, Admiral je, ko zna zbog čega, zaboravio kapu,
na čiviluku, pokraj vrata, ostala je uz sve moje kape.
Otada, sve dok nije ponovo zavladao mir,
kapa je bila tu, čekajući Admirala, nama na vidiku.
Poneki gost znao bi da zapita čija je kapa,
tako velika i neobična, znajući da nije naša.
Admiralova, rekla bi moja kćerka, samo toliko,
i da kapa treba da bude tu, dok se pjesnik ne vrati.
Kada će ponovo doći Admiral, pitala bi ona,
naročito kad snijeg pada, pa bi je stavila na glavu,
da provjetri i prošeta kapu dvorištem: kao u bajci
grudvala se i skupa s Admiralom pravila snješka.

Ranko Risojević
Banjaluka, 3 / 4. oktobar 2015

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s