Šefik Daupović Fiko: OGRLICA ZA PTICE KOJE SU PRESTALE PJEVATI


10383837_1460453047534762_560575677887007874_o
(Prikaz knjige priča “PRIČE U BIJELOM” Jasmine Hanjalić)

Knjiga priča “Priče u bijelom” Jasmine Hanjalić tematski I sadržajno na specifičan način razobličuju sadašnjost I blisku prošlost, I kao takva, ne može ostaviti ravnodušnim. A to je, mislim, važan razlog postojanja svakog stvaralaštva, posebno spisateljskog.

Njene emotivne priče pješčani su satovi, iz kojih je neko beskrupulosno izvadio pijesak, ne dozvoljavajući vremenu da bude sudija. Vrlo rano suočena sa životom koji izlazi iz normalnih okvira, odnoseći naše najmilije prije vremena, ona živi u bijelim pričama oslobođena predrasuda I lakog života što ga nude spletkari raznih profila.
10999924_369513446574924_594140846356394515_o

Zato njene priče često izlaze iz briga, običnih – ljudskih, bez kojih opet život ne bi značio ništa, koje svako na svoj način proživljava. Svoj pravi smisao dobivaju tek kad se nekom ispričaju, jer iza toga ostaje olakšanje I za autora a I za čitaoce koji isto razmišljaju. One, na neki način, plodovi su gnjeva u nemoći da se nekome u nevolji pomogne, što je smisao ljudskog postojanja.

Sudbina “malog čovjeka”, a ustvari velikog po plemenitosti duše, koga život tare na sve četiri strane svijeta, preokupacija je njenih iskaza u kojima uvijek kuca više srca nad strepnjom pred budućnošću ispunjenoj prošlošću koja većinom nije bila slatka. Svoje likove ona vadi kao bisere iz školjke, razmičući učmale granice njihovog mraka otkriva porive njihove ćežnje za realnošću, I od njih niže ogrlice za ptice koje su davno prestale pjevati.

Moć zapažanja onog najbitnijeg ne dozvoljava joj ulazak u patetiku. Sažeti lirski valeri vjerno prate sudionike priča kroz njihove razuđene duše. Tako prilazi I pejzažima koje okružuju te likove. I u naizgled beznačajnim situacijama ona spontano dočarava atmosferu trenutka, ponirući u nepatvorene dijelove ljudske psihe.

U njenim pričama nema zamagljenih mjesta, sve je vidljivo I očito podvrgnuto svojoj svrsi. Čak I u trenucima radoznalosti, od koje većina ne može pobjeći, ona ne gubi prisebnost osjećaja za mjeru prožetu dubokom istinom. Njen realistički prozni izraz, stil I jezik, u korespodenciji su sa što propovijeda u traganju za smislom života. Sve to prati staložen ton, bez pristupa ikakve panike, kroz niz rafinirano prikazanih detalja, bilo da se radi o likovima ili opisima prirode ili pojava.

Iz ove knjige nema potrebe izdvajati neke priče, jer svaka na svoj način bez kosntsrukcije gradi uporišta svoga postojanja.

Na kraju slobodan sam nazvati ovu knjigu Jasmine Hanjalić, mističnog naslova”Priče u bijelom”, priručnom apotekom za smiraj dobrih bosanskih duša.

Advertisements

One comment

  1. Ovo je poučak kako se iskreno piše prikaz/recenzija/mišljenje/laudatio: “Svoje likove ona vadi kao bisere iz školjke, razmičući učmale granice njihovog mraka otkriva porive njihove čežnje za realnošću, I od njih niže ogrlice za ptice koje su davno prestale pjevati.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s