Ljubica Ostojić: TRAVE OD LIKA


Blagaj Cica i ja 003

TRAVE OD LIKA

Jesam li se to ja
Bunike najila?
Kukala mi Mati;

Najila se jesam
Trave od bunila,
Trave uspavljive,
Doklen sam
Trave od lika
Za se iskala;
Najila se jesam,
Jerbo se valja
Za istirat vraga,
Za čine izgonit,
Sjeme ako se trefi,
Čovika more vazdi
Nevidljivim učinit!

Najila se jesam
Trave od bunila,
Doklen sam
Travu suludičnjak
Svukud izgledala;

Pa u Vilinsko bilje
Istom zabasah, Mati,
Ufatih se umah
Lude trave- pomamnice,
Pomlađuje, brigu odnosi,
I otrov je, i lik je,
Magije svakoje
Učinit je moćna!

Bilje Vilinsko je to,
Bilje velebilje,
Razraslo se tamo
Di je šuma gorila,
Tud se teško hodi,
Ak Vila ne pronese;

Suludičnjak, zli čičak,
Tražih, ma ne najdoh,
Vele, list se propere
U ljutoj rakiji, pa se
Na stare rane privija;

Imade takih rana,
Zacijele izvana,
Al nutra te vazdi
Bolom one bole;

Jesam se, Mati mila,
Dosita najila,
Dosita napila,
Trave od bunila,
I Vilinskog bilja
Velebilja, Jest,
Vila me prenila,

Ama na stare rane
Nemam što privit,
Ne vide se okom,
Al bole, Mati mila.

4. 12. 2015.

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s