O knjizi Nikice Simića Heraklit mračni u hrvatskom školstvu


IMG_0590

ZBUNJENI JEŽEVI
Nikica Simić, Heraklit mračni u hrvatskom školstvu, Hrvatsko književno društvo, Rijeka – Zadar, 2015.
Heraklit mračni u hrvatskom školstvu djelo je koje izmiče žanrovskom određenju. Iako, na prvi pogled, izgleda kako je pred nama studija u kojoj se o problemima u kojima se nalazi, i pokušajima da se iz njih isplete, hrvatsko školstvo, ona nipošto nije samo to. Neupitno ova knjiga ima i književne ambicije i uspijeva zadovoljiti ih.
Njen naslov nije izabran slučajno. Čuveni antički filozof prizvan je kao onaj čiji se, u fragmentima sačuvani, filozofski stavovi uzimaju kao polazište, ali i kao veoma svijetao fenjer koji osvjetljava mrak koji pokušava rastjerati. To što je on još u antičko doba nazvan mračnim, to je zbog složenosti, hermetičnosti njegovog misaonog sistema, dobilo je u knjizi Nikice Simića očito i jednu metaforičku dimenziju.
„Heraklitovi fragmenti najčešća su mota pojedinih poglavlja Simićeve knjige. Povlašteno mjesto među njima ima, opetovani nekoliko puta: „Nikad ne stajemo u istu rijeku. U protoku vremena, izgubljena prilika izgubljena je zauvijek.“ Prva rečenica dragocjen je naputak nastavnicima; druga učenicima. Ono što je davno Heraklit pribilježio, Nikica Simić godinama pokušava da ostvariti. Želi nastavnike koji ne bi uporno ponavljali iste greške. Programske ciljeve koji se ne bi zasnivali na golim frazama sastavljenim od pogrešno protumačenih (pročitanih) riječi i odbačenih, i takvih, i prije nego što je itko, stvarno, pokušao u praksi primijeniti ih. Učenike koji bi odista naučili ono što trebaju naučiti i što će im omogućiti u životu, živeći ga punim plućima, ostvariti se potpuno sretnim ljudima kojima osmijeh ne silazi s lica još dok u školskim klupama borave. Ne silazi jer znaju zašto nešto uče, znaju kako željeno naučiti, znaju kako to što uče mogu, kada nauče, primijeniti u punoj mjeri i na pravi način.“ – književni kritičar Dušan Stojković.
Nikica Simić je ono za što se zalaže, uz silne prepreke, uspio primijeniti u svojoj školi, u svojim školama (i osnovnoj i srednjoj), ali želja mu je da isto bude i u hrvatskim školama uopće, sasvim uvjeren kako je ono što je on radio, i dalje radi, upravo ono što bi trebalo i drugi činiti.
Ako netko drugačije misli, trebalo bi, po njemu, pravim argumentima pokušati uvjeriti ga kako je u pravu tako misliti.
Godinama je razmišljao o tome kojim putem ide, bliže istini, tapka u mjestu, hrvatsko školstvo i učestvovao u pokušajima na pravi način reformirati ga. Inicijalna kapisla za pisanje knjige autoru bilo je objavljivanje u prijevodu na hrvatski Lekcija iz Finske Pasija Salberga. Kako je finsko školstvo nesumnjivo najbolje u Evropi, Simiću se ukazala prilika da ono u koje je uključen i sam sa njim smjeri i pokuša vidjeti kako bi se hrvatsko finskom moglo približiti. Ako imamo na raspolaganju jedan uspješan model, ne možemo iz njega parcijalno uzimati samo ponešto, zaobilazeći pritom ono što je suštinsko u njemu.
U svom osvrtu na knjigu Nikice Simića profesorica Žaklina Kutija ističe: „Geneza nastojanja jedne osobnosti koja je cijeli svoj život posvetila djeci prije svega svojim učenicima/svojoj djeci strpljivo osluškujući njihove nedoumice, tuge / probleme polako ih navodi prema njima samima/ prema prihvaćanju sebe ili otkrivanju sebe/ ponekad kanalizira nakupljeni bijes nastao iz njihove tuge nastale socijalno uvjetovane raznim povoljnim i nepovoljnim okolnostima koje su proizvele ZBUNJENE JEŽEVE“.
Oni koji imaju potrebne predispozicije,znanje i šansu ući u “spilju ideja”,koja je za njih trebala biti i spilja spoznaje, lutaju zbog pogrešne edukativne karte, pa lutaju mračnim,sporednim, tunelima i izlaze bez potrebne,ili moguće spoznaje. Obzirom na postojeći sustav, kurikulume i najavljene promjene, a posebno oformljeno stanje kolektivne svijesti i sociološki nametnute interese djeci,koji ih odvlače od pravog učenja”kao izbora slobodne misli”, (Vlado Mikolčević), uz gadgete i instrukcije, izostanak poticanja i podrške natjecanjima znanja i njihovim učesnicima,pojedinačni semafori kao što je Nikica Simić,mogu uključiti zeleno svjetlo, on to ovom knjigom i čini.
Nikola Šimić Tonin

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s