SADIJA LALA SELENIĆ


 

DSC_0219

 

ŽEĐ

Žedna sam davnog sanjivog jutra

kad se polubudna protežem pored tebe,

a ti i rani sunčevi zraci ljubite

moje baršunasto lice .

Žeđ me mori

i kad zvijezde noću trepću,

nikako da  utolim žeđ zagubljenim poljupcima

koji su odlepršali za vjetrom.

Žedna sam davnog djevojačkog stida

kad ti se ruka obavila oko moga struka

pa laka strepnja podrhtavala je svaki moj damar.

Smoriše me usahle žedne misli u pokajanju

što nisam zaronila

u suzu kad ti se skotrljala

dok si se grohotom smijao

mojoj nevinoj i nezreloj  mladosti.

Utoli mi žeđ u kapljici rose

da na mjesečini vidim tvoj lik u njoj.

 

 

UMOR


Umorila sam se dočekujući jutrom javu
i prateći san kroz noć.
Osjećam da su se splele vatra

i slijepilo u  tom čekanju
u kojima sagorijeva želja.
Zašto da duša vapi
izbezumljenim strahom od jave.
Razmakni sumrak, molim te,
da ti vidim lice i čujem glas,
nado moja u snovima nevjerice.
Progovori dušom,
šapni uzdahom da nebo sine.
Budi mi milost u cvrkutu
i želja
da doplivam snove
kroz uzburkane talase jave.

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s