DAMIR UZUNOVIĆ: TESPIH


damir

O potrebi da se  voljena neprestano poredi s nečim što trenutno pada na pamet.

 

Vidim li vjevericu,

Istog časa pomislim na tebe.

Koliko mislim na tebe

Moralo bi biti

Da neprestano mislim na vjeverice.

A nema ih toliko

Ni da se udruže svi svjetovi,

Ima samo brzina vjeveričina

Kojom postaješ svaki predmet

Što nepomičan oko mene

Ko moja tuga stoji,

Ili se približava

Ili se udaljava,

Tada najviše nalik tebi.

Umoran ko predmet

Iz kojeg je izašla svaka sličnost

Sa bilo čime

Odustajem od potjere

Za boljim od sebe.

Gdje god da krenem

Sve je svezalo na sebi

Jednu misao o tebi.

Kad klonuo svemu nađem mjeru

I sve izbrojim,

Ja više nego tebe ljubim

Ono s čim te poredim.

 

 

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s