Mladen Lompar


 

LOM

 

I NE ZAVRŠAVA SE

klonuli duh
ćerao me u punoću povijesti
u lapidarije
i palimpseste
prašnjave svitke
i knjižnice
u manastire
i hramove loše smišljenih božanstava

gubio sam se
u praznim nadahnućima
zijevao od riječi do riječi
do mjesta odlaska
sa znanjem
da poezija sa mnom ne počinje
i ne završava se

a to je neprohodna pustinja
na kraju puta

 

 

OVO JE SAMO NANOŠENO

nijesam birao kad sam mogao
i ovo je samo nanošeno
na bijele listove

đe sam
poput safavidskog minijaturiste
trebao ucrtati
melanholiju

i dok nastaje
dok nam se putevi ukrštaju
znam da nedaleko od mene
ulaziš u more
i uzbuđuješ ga

i da zaronim osjetio bih
u potisnutim vodama
vlažni oblik tvoga tijela

 

 

BALSAMOVANA KLETVA

biće tu zauvijek
ovi ožiljci

neću sav umrijeti
uzalud su se trudili da rano ostarim

a živio sam pun život
u sjenci opakih bolesti i kletvi

mijenjao se prostor moje čežnje
i oblik
a onaj nekadašnji
je postajao izmišljena ličnost
istinite priče
iz tuđeg života

bez intime
i stida
i dovršene misli

 

 

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s