MILO JUKIĆ: SVIJET, ZOV


 

DSC_0148

Ništa posebno, reklo bi se: crveni krovovi
u zagrljaju šljivika, izvijugane ceste, kamenolom,
betonski stupovi za struju. U daljini šuma. Pa brda.
I komadićak jezera, malen kô kaplja vode
na jeziku žednog. Sunce gdje izlazi i zalazi
ne znam. Slika mi o tom ne kaže ništa.

Standardno, reklo bi se, ali… Ne kažem,
amazonijske šume veće su, i ljepše možda. Ili to
da Finska ima 187.888 jezera. Ipak: ova se šuma
u tvojim grudima gnijezdi, ovo se svitanje
i suton rađaju i umiru ispod trepavica tvojih,
ovog se jezera nečujni šum valom nevidljivim
sa morem u zjenicama oka tvoga stapa.

I zove. Govoreći da svijet postoji samo
dok sami ga stvaramo,

Draga.

Advertisements