Sonja Jurić


sonja

 

 

NA  POZORNICI

 

Na pozornici Života stojim

I promatram publiku.

Oni ne znaju da tekst ne razumijem

I da šaptači već dugo ne dolaze.

 

Predstava traje stoljećima.

Još ništa nisam rekla.

 

Sjaj moranja u mojim očima

Lažni osmjesi na izobličenim licima

Ne daju da počnemo govoriti.

 

Znam: uloge su podijeljene

I moranje i htijenje će se ispuniti

Prije nego li se zavjese spuste.

 

Odigrat ću zadnju ulogu!

Izazvat divljenje na nebitnim licima.

I polako nestati u garderobi

Punoj kostima za neželjene uloge.

 

Ćemu će pljeskati?- pitam se.

Kad to više neću biti Ja.

Advertisements