FIKRET CACAN: JABLAN


 

 p9110175

                        

                                 “Jablani se povijaju

                                   kao da mi tajne znaju”


Svaki me pogledi na tebe, jablane, blaže: kad koru

kvrgavu opipam dlanom što pamti još puckavo šiblje,

učiteljsku strogost u školi i klečanje u pokori,

dok se u kutu nad glavom leluja zavjesa i ziblje.

 

 

Iako ti mladice izbijaju stremeći u puste

visine, isto kao što jablan raste uspravnim tijekom,

sjećam se žilavih stabljika što su nedorasle guste

isprekrivale pješčaru među bulevarom i rijekom.

 

Gore su očevi igrali šah nagnuti oko deke

povrh kamenitog nasipa s kojega živahno dolje

skakasmo i trk u prolaze koji prošarahu pijeske

na brazde nalik i staze što špartaju igračko polje.

 

Utrke, napad, bježanija: sve smo izvodili žustro,

kako i gornji igrači na šahovskoj zahtjevnoj ploči,

zatim bi nosili kućama te šibe da ih u jutro

preobrazimo u strijele i luk, za indijanske oči.

 

A dolje se nevidljivi kauboji naganjavahu

tražeći u šipražju one poskrivane Indijance

koji se zavuku u šibljak veseli, unatoč strahu,

ne otkrivši u sebi male razdragane Bosance.

 

Advertisements