SANDE DODEVSKI


29-1

 

DJEDA-STOJKOV  PLAČ

 

Majko!

Zbog čega djed Stojko  plače?

– Oh, sine, pa  star je on.

Podjetinjio je!

Ima sedamdeset godina…

Ali – upitah je  – on ne plače ljutito,

Kao ja!

Već kao da nad njim  gora plače,

I brijeg se  pod  njim   ruši!?

Idem  da mu pričuvam ovce,

…i da vidim plače li još!

 

Na brijegu, kao  bijelu grudvu snijega,

Plačući, djed je Stojko

Držao u krilu bijelo jagnje

Koje je drhtalo pred umiranjem…

„Ke  umre, Sande!“ – reče mi  kroz plač.

„ Ke  umre“ – kažem ti – spasa mu nema!

Kao i mom  prvorođenom sinu Bošku

Kada sam se na gumnu izdizao i

Ničice padao na zemlju!?

Prikupih mu ovce,

Da ne  siđu  na  rijeku,

A  djed Stojko položi jagnje

Na  meku i od slame postelju žutu!…

Izdahnulo je u smiraj dana;

I  djed je Stojko opet zaplakao

Pronoseći  ga mrtvog po obodu rida i preko gumna…

 

I rijeka  je onda  pod brijegom zaplakala,

Odnoseći  sve njegove suze!?

Plačem  li i ja  sada   k'o i onda moj  djed  Stojko

Za svojim  prvim sinom,

Ali, nema rijeke  koja bi mi suze  isprala,

I nema ruke  koja bi ih obrisala,

I nema gore koja bi nada mnom zaplakala!?

 i meni je sedamdeseta na pragu!!!

Đenovići, 2017.

 

 

 

 

 

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s