DŽEMILA HANUMICA ZEKIĆ (1917 – 2004)


100  GODINA OD ROĐENJA  DŽEMILE  HANUMICE   ZEKIĆ : 30.3.1917. – 30.3.2017.

Književni kutak

dzemila-moja-slika

SMRT BIJEDNOG RADNIKA

Gospoda se u jelu, piću, svirci slade.

U velikoj i krasnoj zgradi

Dok napolju uz plač i jauk bolan

Radnik jadan mre od zime i gladi.

Vjetar nosi pahuljice bijele,

A radnik zgrčenih ruku

Potiče vatru koja se gasi

I trpi bol i muku.

Siromah ima petoro djece,

Ženu, družicu vjernu,

Koja ga tješi kad je u tuzi

I posprema kolibicu smjernu.

Ponoć je. Mir vlada svud,

A radnik smznutog tijela

U smrtnom hropcu se trza…

Tama je, samo se vidi po koja pahuljica bijela.

Vatra se ugasila, a starac jedan

Hladan, ukočen, sklopljenih očiju

Zgrčeno leži, a u divnoj zgradi

Bogati ljudi pjevaju, sviraju, piju…

Osvanulo je jutro tmurno, sumorno,

Stazama sniježnim prolaze ljudi.

Zastade jedan spazivši mrtvaca.

I misleći pijan da leži: „Pfuj, prostak ludi!“

Reče čovjek taj je svu noć pio, pjev'o, i svir'o,

Dok  je čedni radnik bez obuće, ruha,

Umro od zime…

View original post 191 more words

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s