LALA SELENIĆ


island

 

IMA TE, JASMINA HANJALIĆ

Ima te,
ima te u nepreglednim poljima
u visokom gorju,

ima te u  ptičijem poju
u jutrima što rujem osviću,
imate u srcima koja iskreno
vole tvoj kanarinski poj,

imate svuda
jer si među ljudima
satkanim od dobrote.

Nisi se saplela
u barskoj šaši
u žabokrečini,
tamo neljudi bitišu
daleko od cvijetova lokvanja.

Tebe bude zvijezde sanjalice
i vode te utabanom stazom
do mjesečevog snopa tkanog
na razboju na kome pjesme žubore.

Ti hodiš s vilama pod ruku
s njima  poljupcima pleteš vijence
za ljubav, za vječnost
za trajanje.

Kroz odškrinuta  vrata
skromnosti i stida
čuje se tvoja pjesma
topla što miriše na dobro i ljubav
jer je rođena uz prasak.

Ima te,
ne možeš da  ideš u nepregledno sutra
i nikad te neće odvesti netrag
jer ne smije da te takne.

 

HTJELA SAM

Sad sam tu, i postojim.
Ne znam jesam li imala šanse
da idem dalje, ne znam
ali znam da sam satkana
nekim čudnim snopom
ko zna iz kog svijeta.
Sve što sam htjela,
htjela sam da budem voljena,
da nekom pripadam,
da sam njegova,
da me strašću ljubi,
grli u našoj nedođiji.
Ali nisu me naučili
kako dokoračati
taj predugi put snova,
kako da priđem,
kako da dokučim tačku
koja mi je bila na dohvat
u kojoj je vatra plamtila,
a u kojoj je vrijeme stalo.
Nisam bila ničije savršenstvo,
i nespretno se spotakla
o sopstvenu misao.
Bila je to samo jedna želja,
koja me izdala,
moja jedina nada
u nesmotrenom bijegu
kroz izmaglicu laži.

Advertisements