MENSUR ĆATIĆ: PSEĆA TRILOGIJA


26231230_1973519592889309_1670441657527284727_n

 

 

PSEĆA TRILOGIJA

Vučjaka smo zvali Foksi a lane smo zvali Lanko.
Foksi je bio ljut i opasan ali lane
je voljelo jesti iz njegove posude.
Vučjak se pužući povlačio unazad da ga ne uplaši.
Uzvrpoljen od dragosti ponekad bi stavio šape preko očiju.
Cijelog sam života takve stvari očekivao od ljudi
žena, vodoinstalatera, profesora, književnih kritičara.
Lane naći u riječima

(to je jedna pjesmica, ima još)

Psi lutalice su noću upadali u avliju da rastrgaju lane.
Izlazio sam da ih tjeram i Foksi se nadljudski borio s njima.
Nalazio sam ga ponekad jutrom u ranama. Lanetu
mali, tek iznikli rožić jedne noći su slomili.
Puštao sam ga u posavske njive iza svoje kuće
jer u knjizi nekog Francuza ,,Divljač” tako piše
kad im dođe vrijeme parenja ako su sami zalete se u zid i ubiju.
Ubili su ga lovci premda nije bila sezona lova. Ali pravila
dopuštaju odstrel hendikepirane divljači i van sezone.
a njegov slomljeni rožić bio im je dovoljan za to.
Neko sam vrijeme kanio ubiti toga lovca.
Nisam to očekivao od ljudi

(to je druga, ima još jedna)

Kad sam otišao na studije moji su Foksija dali
divnome čovjeku Hajri Hadžidediću u Modrički Lug da mu čuva imanje.
Otišao sam jednom da ga posjetim. Stegnuo mi je šapama nogu.
Nije mi dao da odem. Cvilio za mnom. Posavina je to, ravnica.
Čulo se i odjekivalo do Odžaka

(Nema više)

Advertisements

One comment

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s