Objavljena knjiga „Ko su bile naše heroine“, elektronski zbornik priča o znamenitim, a zaboravljenim ženama regiona

83757076_239349517058186_8366622006577201152_o

 

Udruženje za promociju kulturne raznolikosti „Alia Mundi“ objavilo je svoje prvo izdanje u 2020. godini. U pitanju je knjiga „Ko su bile naše heroine“, elektronski zbornik priča o znamenitim, a zaboravljenim ženama regiona.

Urednice zbornika su Dr Ana Stjelja i Jasmina Hanjalić, a među autorima su zastupljeni:
Nikola Šimić Tonin, Jelena Nedeljković, Tanja Ajtić, Senada Užičanin, Marija Juračić, Aleksandar V. Pavlović, Šejla Čakić, Ljiljana Stjelja, Ana Stjelja, Dušan Dojčinović, Suzana Marić, Tijana Našpalić, Stefan Elezović, Danijela Božičković Radulović, Borislav Batin, Aida Šećić Nezirević, Lela Vučković, Jasmina Hanjalić, Ljiljana Stojadinović.

Zbornik obrađuje manje poznate žene Srbije, Hrvatske, BiH, Slovenije i nastoji da njihovo lik i delo otrgne od zaborava.
Želja nam je bila da kroz ovaj projekat motivišemo što više autora koji bi svojim radovima o znamenitim ženama, mladim ljudima pre svega, skrenuli pažnju na prave uzore – žene koje su bile ispred svog vremena.
U vremenu sveopšteg pada vrednosti i interesovanja za prave teme, te sve češćeg zaborava, želeli smo da pokažemo ko su zapravo prave heroine naše velike i raznolike kulture i na koga današnje mlade generacije devojčica, devojaka i žene treba da se ugledaju.
Knjiga koja je objavljena kao digitalno izdanje sadrži veoma zanimljive i edukativne tekstove, od kojih su neki napisani kao eseji, dok su neki prožeti romansiranim biografskim elementima, tako da su osnovnu zamisao i plemenitu misiju učinili dostupnim mladim generacijama, koje su, nažalost, danas sve više uskraćene za ovakve i slične edukativne sadržaje.
Među “našim heroinama” su: kraljice, carice, princeze, književnice, slikarke, humanitarke, svetske putnice, ratne heroine, lekarke, filozofkinje i intelektualke… i priče o njima zapravo govore o našoj istoriji, kulturi i kolektivnom pamćenju.

To su žene koje NIKADA ne bismo smeli da zaboravimo.
I ne zaboravite, prvi autor književnog dela u istoriji čovečanstva, bila je upravo žena – sumerska pesnikinja i sveštenica Enheduana!

Zbornik se može čitati na ovom linku:

https://enheduana.wixsite.com/enheduana/projekat-ko-su-bile-nase-heroine?fbclid=IwAR3N-64CO3kWtwXiZfN9LjmwO3RxfZkwGb0C6i_vT_M6ocKlxxMW3WsDGE4

83206320_239349477058190_4019189460263501824_o

Бранка М. Касаловић: Веселост лудости

ВЕСЕЛОСТ ЛУДОСТИ

 

Буди ме свеке ноћи
Подсети

Продат сам
На Егини
Овога пута није било никога
Да ми откупи слободу
Добре ствари се некад десе
У једном животу
У другом Не

Све је воља за моћ, рече ми
Слабост увек покори слабог

Лажем да је био неспретан случај
Разумљив
Стидим се склоности подилажења
Ја сам ветар, шинук
У одважности
Проклети лажов у
Изговарању грубих речи
Челичећи туђа посрнућа
Своја пресвлачећи у седеф
Гневан роб натеран на кроткост
Потенцијални тровач
Потреба за поезијом
Вапај је…
Нећу поновити за чим
Стидим се
Признања колико је тешко
Забранити жеље и бити сам

Попуштам себи

Буди ту
Да ме присуство подсети на лудост
веселости
Иако си у свему далеко од В.
Баш као и ја
Змијо рајска
Убиће те зуб јаче оштрице
Веселост лудости

Бранка М. Касаловић

IMG-4bc3a2a63cd460d5e71aa35e6ee1be85-V

VJEKOSLAV VUKADIN

U PJESMI

U pjesmi sam najsigurniji,
tu me ne mogu pronaći obični gonioci.
Tu sam, kao Adam,
u svojoj šumi:
Svaka riječ – zaklon,
oštra sjekira,
metak,
poslušni pas,
a ja gospodar,
njihov štićenik.
Neka, i posječen, pogodjen,
U pjesmi sam najsigurniji,
u pjesmi sam najsigurniji!

RAVNAJ SE PREMA SEBI

Ne ravnaj se ni prema kome:
klasici su otpjevali svoje,
modernisti kroje nove sheme.
Otvori oči,
osluškuj muziku;
na svoja čula – osloni se.
Slijedi svoj stih –
dok slobodno teče
i samo ga u pjesmu upleti.
Ne oblaci mislima
tijesne haljinke,
neprirodnih boja,
i čudnih oblika.
Pjesma je ljepotica –
bez šminke.

Vjekoslav Vukadin, član nekadašnjeg “Udruženja književnika BIH”
a sada član “Društva pisaca BIH”

vukadin

Peti konkurs za nagradu „Musa Ćazim Ćatić“ na književnom natječaju „Bajramske priče”

 

Na osnovu Odluke o ustanovljenju književne nagrade „Musa Ćazim Ćatić“ kategorije „Bajramske priče“, Upravni odbori Kulturnih udruženja „Musa Ćazim Ćatić“ Odžaka i Münchena raspisuju

 

PETI KONKURS

za književnu nagradu „Musa Ćazim Ćatić“ na književnom natječaju „Bajramske priče“ za najbolju neobjavljenu bajramsku priču i bajramsku pjesmu

 

Kulturno udruženje „Musa Ćazim Ćatić“ sa sjedištem u Münchenu i Odžaku raspisuje književni konkurs za najbolju neobjavljenu kratku priču i bajramsku pjesmu sa tematikom Bajrama i ba- jramskih običaja i dodjeljivanje književne nagrade „Musa Ćazim Ćatić“ kategorije „Bajramske priče“ s ciljem da se bajramski običaji i ljepote tog velikog praznika kroz pero sačuvaju za nove naraštaje.

 

Uslovi konkursa:

  • Kratku lektorisanu priču ( maks. 6 stranica A4 form) i lektorisanu pjesmu s tematikom praznika Bajrama, potpisanu šifrom, dostaviti u jednom fajlu isključivo elektronskim putem, mailom: kultu- ra@musacazimcatic.org (priče i pjesme trebaju biti otipkane isključivo u Word- formatu – doc ili docx, Times New Roman 12, uključujući slova č, ć, đ, dž, š, ž ).
  • U istom e-mailu dostaviti, u drugom fajlu: ime i prezime autora, adresu i broj telefona, e-mail, i kratku biografiju. Po prijemu Vašeg e-maila dobit ćete potvrdni e-mail o prijemu
  • Lektorisane priče i pjesme dostaviti na e-mail adresu Udruženja: kultura@musacazimcatic.org

s naznakom „Za književnu nagradu „Musa Ćazim Ćatić“ kategorije „Bajramske priče“. Jedan autor može sudjelovati samo s jednom pričom i jednom pjesmom koje ćemo proslijediti stručnim članovima žirija.

 

*Tema je ograničena na ramazanske, bajramske i kurban-bajramske radosti, a želja nam je da od učesnika konkursa dobijemo što više priča i pjesama namijenjenih djeci i omladini.

 

  • Pravo učešća na konkursu je neograničeno, jer bajramske radosti nemaju granice. Radove mogu poslati svi učesnici koji su porijeklom iz Bosne i Hercegovine i svi učesnici cijelog regiona (sve republike bivše Jugoslavije), ma gdje se nalazili (domovina i dijaspora).

 

*      Konkurs je otvoren do 01.03.2020. godine.

  • Na konkursu će biti dodijeljene tri glavne nagrade za PRIČE:
    • Nagrada – Plaketa i novčani iznos od 200 KM
    • Nagrada – Plaketa i novčani iznos od 100 KM
    • Nagrada – Plaketa i novčani iznos od 50 KM 1

 

  • Na konkursu će biti dodijeljene i tri glavne nagrade za PJESME::
    • Nagrada – Plaketa i novčani iznos od 100 KM
    • Nagrada – Plaketa i novčani iznos od 50 KM
    • Nagrada – Plaketa i novčani iznos od 20 KM

*Autore nagradjenih priča i pjesama ćemo nagraditi i knjigama:                                                    – –

  • „Najbolje bajramske priče“ sa prva tri konkursa, –
  • Slikovnicama: „Djed Bajro i bajramske, ramazanske i kurban-bajramske radosti“, –
  • Knjigama: „Revo bosanski Robin Hood“ : “Bosanske bajke o Lejli i Mejremi” : “Mladi fazani u plamenu ravnice” : Pisma iz daljine; dar autora, Nevzete i Huseina Huske Ismailovića.

 

  • Svih 30 odabranih priča i 30 odabranih pjesama bit će objavljeno u posebnom elektronskom zborniku u povodu predstojećeg praznika Bajrama, a uz pomoć donatora nastojat ćemo da ove priče i pjesme budu ukoričene.

 

Za svaki dan Ramazana objavit će se i pročitati jedna odabrana bajramska priča i jedna pjesma a za Bajram će se pročitati i nagraditi tri najbolje bajramske priče i tri najbolje bajramske pjesme. Nagrade će biti dodijeljene na svečanosti, koja će biti održana u periodu od 12.3. do 6.4. 2020. go- dine u Odžaku, Sarajevu i Münchenu.

Cilj ovoga konkursa je da zainteresujemo i pobudimo našu mladost, našu budućnost, za stvarnom željom za Bajramom i bajramskim hedijama i razvijanje pozitivnih emocija sa jačanjem ljubavi za pisanjem bajramskih priča i pjesama. Ovim projektom ćemo doprinijeti razvijanje saosjećanja, mi- losti i iskrenosti kod mladih ljudi.

Želimo da sve priče i pjesme budu podastrijete značaju bajramskih blagdana u kojima se u slozi i ljubavi bratski dijele sve ovozemaljske radosti sa rodbinom, komšijama i prijateljima ma koje god vjeroispovijesti bili.

Ovim konkursom dajemo mogućnost svakome djetetu a i odraslima da dođu do izražaja i da kroz pisanje priča i pjesama pobude svoje emocije, maštu, pronicljivost, znatiželju i pozitivnu motivira- nost da njihove priče i pjesme budu medju najboljim.

*Za potpunije razumijevanje same ideje i cilja konkursa navest ćemo razmišljanja bosanskoherce- govačkog publiciste i pisca Vehida Gunića, koji je podržao ideju realizacije jednog ovakvog kon- kursa i utemeljivanja književne nagrade “Musa Ćazim Ćatić“ kategorije „Bajramske priče”:

„U narodu se kaže: BOLJE JE DA NESTANE SELO, NEGO ADET U SELU. U pričama dobrog Huseina Huske Ismailovića i Nevzete Ismailović nije riječ ni o selu ni o adetu u selu, nego o ade- tima čitavog jednog naroda kojem pripadaju i kojem pripadamo mi, poštovaoci njihovih želja da i nas i one koji su možda zaboravili, vrate u vrijeme kada smo se znali radovati sitnim darovima očekujući ih uz znatiželju i ugodnu strepnju i kada smo, više nego sada, znali i ko smo i šta smo i šta nam je činiti da ostanemo to što jesmo. Nevzetina i Huseinova želja je da i Vi svojim bajramskim pričama i pjesmama doprinesete jačanju, podsticanju i vrednovanju knjževnog stvaralaštva, kultu- re, običaja i tradicije Bosne i Hercegovine, regiona i cijeloga svijeta i da Vaše priče i pjesme budu podastrijete značaju bajramskih blagdana u kojima se u slozi i ljubavi bratski dijele sve ovozemal- jske radosti sa rodbinom, komšijama i prijateljima ma koje god vjeroispovijesti bili.

Vehid Gunić, pisac i publicista                                                                                                2

Napomena:

Učešćem na konkursu, svi učesnici pristaju na uslove konkursa. Organizator zadržava pravo ob- javljivanja i štampanja svih na konkurs prispjelih priča i pjesama bez posebne dozvole i naknade. Organizator ne snosi odgovornost u slučaju zloupotrebe autorskih prava prijavljenih priča na kon- kursu, od strane učesnika ili trećih osoba.

Sve dodatne informacije učesnici konkursa mogu dobiti putem e-maila: kultura@musacazimcatic.org

web stranice: www.djed-bajro.com     i www.musacazimcatic.org

 

facebook stranice našeg Udruženja:Djed Bajro i bajramske radosti i Kulturno udruženje “Musa

Ćazim Ćatić” Odžak

 

 

München, Odžak, 22.01.2020.g.                                        Za Upravni odbor Udruženja:

 

Husein Huska Ismailović, predsjednik

 

 

 

 

 

 

 

3

Milan Drašković:VATRE

V A T R E

  

Plesanje vatre,

osmeh u polutami,

pored kamina.

 

Tinjaju vatre,

remboovsko nasleđe,

crne nargile.

 

Ribarska mreža,

tužni mali životi,

vatre na reci.

 

Vatre u selu.

Noć koja želi jutro

za postradale.

 

Ugasle vatre,

pustinja nostalgije

u kasnu jesen.

 

Tražeći sebe –

plesom vatre i leda –

izgubiti sve.

Milan Drašković

cropped-img_20191206_111025.jpg

SANDRA CVITKOVIĆ

Izgubljena pošiljka

 

„ Draga I.

Sretan ti rođendan,

tebe i M. tata voli najviše

na svijetu.

Nedostajete mi,

Tata.”

Meni su rekli da nitko u ćeliji

ne može spavati od njega,

a ima ih dvanaest

i svi žele kući.

Draga I.

Sretan rođendan i od mene,

koliko godina imaš?

 

Nadam se da su ti probušili uši

dok si bila beba

Kažu da manje boli ako se ne sjećamo

Ako poštar ne uruči pismo portiru,

Ja imam dvadeset godina,

tj.

toliko sam imala prvi put kada

sam čitala krivični zakon

 

Moja I, nigdje manje pravde nego u palati pravde

 

 

Povlačenje iz snova oblikuje svakodnevnicu

 

 

Na malo sam svojih gradova naišla u životu

Svojih gradova ili mjesta gdje bih znala kamo se povući

i vrištati sve dok freudovski instinkti ne izađu iz mene

 

Sinoć sam u snu opet pokušala zaustaviti stampedo slonova

Ali oni bolje poznaju Šri Lanku od mene

 

Ne mogu dokučiti patos nedostajanja,

Nas dvoje smo imali previše novotvorenica i premalo sinonima

Nedostaje mi jedino vrijeme, ostalo je sve gdje je i bilo

Subote teško padaju na maglovita područja

Ali je mnogo krovova iza kojih čuče ljudi

 

 

Šutnjom održavamo nedjeljni mir i preostale porodične odnose

 

Rado bih imala megafon u glavi svaki put kad govoriš o bluesu

ili da sam bar dovoljno velika

da listam požutjele slike unutar tvoje glave

 

Često zaboravljaš kada si prestao vjerovati u Djeda Božićnjaka

i zašto si tog jutra prosuo šećer u prahu

 

Na više mjesta zidovi upijaju vlagu

 

i baš od gostiju u lokalnoj kafani saznajem da bi

Muhamed Ali jedini mogao održati govor narodima u BiH

Pusti me da odsanjam sve srijede i možda uspijem

odgovoriti zašto odmrzavam jaglace u novembru

Možda zato što ponedjeljkom u osnovnoj školi

nisam razlikovala srdžbu od gnjeva

 

Tek bih na pauzama, ispod slamnatih šešira skidala paučinu

i šetala o tuđim uspomenama

Isključim li zvuk, podgrijavanje sirovih knedla za obiteljski ručak postat će tradicija

Nema roditelja, ni braće, ni sestara

Ničeg iz prethodnih života nema

 

Sandra

 

 

 

Veselko Koroman

veselko_koroman_2014_001

 

NA BRDO SUSJEDNO

Uspinjem se noću, kad već godine su tolike,
možda cijeli život iza mene. Pored kuće u
podnožju, napuštene, sâm.
I da me sad tko upita iz rodnog mjesta što
pruža se za mnom, kamo ću u ovo doba, i gdje
me bližnji mogu naći ako me dugo ne bude,
zaurlikao bih, čini mi se, kao vuk.

Jer nikom, koga je žena zanijela, ne trebam
reći da nebo je gore sa svojim zvijezdama,
a zemlja ispod njega; nego samo da sve što
još se krije za mojim tjemenom –
osim ovog brda uz koje se penjem i predmetā
na njemu, okolice njegove prostrte između
pojava u daljini (neugledljivih odasvud) –
moja je, to jest ničija stvar.

Po ovom brdu, dakle, tu i tamo vrtovi
obzidāni, pa uzvisine pod kamenjem prastarim,
i trnje, i uza nj ino što se vidjeti ne da
(kako rekoh), niti naslutjeti bar, odonud
gdje su drugi, ni kad je mjesečina, prekrasna
doista, kao sad.

Ali ništa o tome, niti o sjeni kratkoj ispred
mene ne zna ni mjestu rodnom brdo susjedno
uz koje penjem se i penjem, i popnem najposlije
na vrh njegov, tuda, noću,
donoseći s podnožja sve što su na nj donijeli
odozdo, penjujući se ovamo, svi ljudi, ikada.
Pa sjednem tu zadovoljan veliko što sam iznio
breme, ne bremenom samim, i evo sjedim još
koji trenutak, sâm.

S vjetrićem, dolijeće odnekud – rekao bih:
píle dusi drvo suho – štektav glas lisice
izgladnjele. I zatim mir, dubok, u kome
jedan po jedan za draču spuštaju se anđeli,
i paze otud, virkajući kroz lišće sitno, na
mene. No duh se moj ipak ne da smesti.

U ponoć, ustajem s tla. Ispruženih ruku niz
tijelo, svjestan toga – da sam ustao, uspravio
se na vrhu brda u blizini mjesta rodnog,
i pitam:

Zar nije moglo biti, kad je ovakvo, da ničeg
ne bude? Stabla mog bez korijenja, Venere i
sestara njezinih, svemira, ne jednog, i onog
što je oko svih. Puke šupljine. Ničega.

Kad očiju nemam za gledanje svega, ovdje gdje
mi odmah sve treba, zar nije moglo biti da
i onog što sve daje, ni u tvari, ni u duhu,
nigdje, nikad nema? Da posvud i uvijek vlada
ništa, sablasna, ničija praznina.

Veselko Koroman