SANDRA CVITKOVIĆ

Izgubljena pošiljka

 

„ Draga I.

Sretan ti rođendan,

tebe i M. tata voli najviše

na svijetu.

Nedostajete mi,

Tata.”

Meni su rekli da nitko u ćeliji

ne može spavati od njega,

a ima ih dvanaest

i svi žele kući.

Draga I.

Sretan rođendan i od mene,

koliko godina imaš?

 

Nadam se da su ti probušili uši

dok si bila beba

Kažu da manje boli ako se ne sjećamo

Ako poštar ne uruči pismo portiru,

Ja imam dvadeset godina,

tj.

toliko sam imala prvi put kada

sam čitala krivični zakon

 

Moja I, nigdje manje pravde nego u palati pravde

 

 

Povlačenje iz snova oblikuje svakodnevnicu

 

 

Na malo sam svojih gradova naišla u životu

Svojih gradova ili mjesta gdje bih znala kamo se povući

i vrištati sve dok freudovski instinkti ne izađu iz mene

 

Sinoć sam u snu opet pokušala zaustaviti stampedo slonova

Ali oni bolje poznaju Šri Lanku od mene

 

Ne mogu dokučiti patos nedostajanja,

Nas dvoje smo imali previše novotvorenica i premalo sinonima

Nedostaje mi jedino vrijeme, ostalo je sve gdje je i bilo

Subote teško padaju na maglovita područja

Ali je mnogo krovova iza kojih čuče ljudi

 

 

Šutnjom održavamo nedjeljni mir i preostale porodične odnose

 

Rado bih imala megafon u glavi svaki put kad govoriš o bluesu

ili da sam bar dovoljno velika

da listam požutjele slike unutar tvoje glave

 

Često zaboravljaš kada si prestao vjerovati u Djeda Božićnjaka

i zašto si tog jutra prosuo šećer u prahu

 

Na više mjesta zidovi upijaju vlagu

 

i baš od gostiju u lokalnoj kafani saznajem da bi

Muhamed Ali jedini mogao održati govor narodima u BiH

Pusti me da odsanjam sve srijede i možda uspijem

odgovoriti zašto odmrzavam jaglace u novembru

Možda zato što ponedjeljkom u osnovnoj školi

nisam razlikovala srdžbu od gnjeva

 

Tek bih na pauzama, ispod slamnatih šešira skidala paučinu

i šetala o tuđim uspomenama

Isključim li zvuk, podgrijavanje sirovih knedla za obiteljski ručak postat će tradicija

Nema roditelja, ni braće, ni sestara

Ničeg iz prethodnih života nema

 

Sandra