Jasmina Hanjalić: TRČALA BIH BOSA PO SNIJEGU

snijeg

 

TRČALA BIH BOSA PO SNIJEGU

 

Želim ove noći potrčati bosa

preko ćilima od prhkog  snijega,

kao po ručno tkanom iz provincije Ćinhaj,

koji sam zadivljena gledala u Bosnafolkloru

pred sami rat,  i koji nikad nije prodat,

supruge su opremile domove i izašle iz grada,

ljubavnice (koje su ostale) nisu o njima brinule,

s godinama opsade ćilim su nagrizli moljci,

jer su oni jednako gladni i kad  se grad ruši,

 

ćilim nije bio zanimljiv tetoviranim momcima,

pa je Dayton dočekao sitno izrešetan,

kao duša, kao što je noćas zrak pahuljama

na Dolac Malti ispod kandelabera.

 

Trčala bih da odem, prije nego li da stignem,

završim još jednu dionicu kroćenja svega,

uvježbano i jednolično poput Edith Piaf,

roveći iznova po prošlim decenijama.

 

Trčala bih, jer me besane noći plaše,

ponijela sve kratke poglede preko stola,

sjećanje na raskošni ćilim i njegove čvorove,

borbu za opstanak moljaca u opkoljenom gradu,

i nesvršeno razdvajanje od onog  čega nije bilo!

 

Jasmina Hanjalić

 

22.1.2020.